Jelena Brajša, nekadašnja ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije preminula je u petak, 5. studenoga, nakon duge i teške bolesti u 87. godini života, javlja IKA.
Pogreb će biti u utorak 9. studenoga u 12.30 na zagrebačkom groblju Mirogoj, a termin svete mise zadušnice bit će objavljen na pogrebu
Na čelu Caritasa Jelasna Brajša je bila je punih 39 godina, točnije od 1966. do 2005. godine. Komunistička vlast u bivšoj propaloj državi 1946. godine zabranila je rad Caritasa, oduzela mu imovinu te ju predala Crvenom križu, a isti je obnovljen nakon dva desetljeća – 1966. godine.
U razdoblju od 1994. do 1995. godine Caritas osniva domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za osobe s invaliditetom i starije osobe, te pokreće brojne inicijative. Deseci tisuća korisnika svih oblika pomoći kao i tisuće stranica arhivskog materijala svjedoče o nastojanju Caritasa u razdoblju Domovinskog rata i poslije njega.
Teška vremena djelovanja Caritasa
Na službenim mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, gospođa Brajša je zajedno s nekolicinom suradnika, unatoč brojnim neugodnostima i problemima koje im je zadavala komunistička diktatura, nastojala činiti ono što su u sebi duboko osjećali da trebaju činiti. Skupljali su odjeću, hranu i druge potrepštine koje su potom dijelili potrebnima. U to vrijeme Caritas još nije imao jasne vizije, činilo se što se moglo – jednom riječju gasilo se tamo gdje gori, a djelovalo se na cijelom području tadašnje Jugoslavije.
Prijelomna točka u radu dogodila se dana 8. srpnja 1969. godine kada je gospođa Brajša ispred ulaza u ured pronašla kutiju od banana i u njoj živo dijete. Taj događaj usmjerio je budućnost Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Samo tijekom prve godine nakon prihvaćanja prvog djeteta Caritas je zbrinuo šezdeset i petero napuštene i odbačene djece po čemu je postao prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu. Do današnjeg dana Caritas je zbrinuo više od 5.000 djece.
Početkom sedamdesetih godina Caritas organizirano pomaže napuštenoj djeci, majkama i trudnicama, siromašnim obiteljima i osobama s invaliditetom. Djelovanje se odvijalo u gotovo nemogućim uvjetima, ali se iz godine u godinu povećavalo i širilo nošeno sve snažnijom podrškom pojedinaca i skupina iz zemlje i inozemstva. Kako je broj onih kojima je pomoć bila potrebna iz dana u dan rastao, tako je Caritas otvarao nove kuće za njihov smještaj. Uglavnom su to bili stari župni dvorovi ili popratne prostorije koje je Caritas obnavljao i prilagođavao potrebama onih koji će u njima biti smješteni (osobe s invaliditetom, novorođenčad, majke i trudnice, bolesnici, starije osobe…).
Izlazak iz ilegale
Snažan procvat i potpun izlazak iz ilegale zagrebački Caritas doživljava stvaranjem suverene Republike Hrvatske. Dana 7. prosinca 1990. godine, dekretom kardinala Franje Kuharića, ponovno se osniva Caritas Zagrebačke nadbiskupije i donosi se privremeni Statut, od Nadbiskupskog duhovnog stola potvrđen 19. studenoga 1993. godine, čime je Caritas Zagrebačke nadbiskupije stekao javnu pravnu osobnost na kanonskom i civilnom području. Širom Nadbiskupije osnivaju se župni caritasi, koji su svojim djelovanjem dali velik doprinos u zbrinjavanju stotina tisuća stradalnika rata. Humanitarna pomoć koja je pristizala iz cijeloga svijeta dijelila se potrebnima preko nadbiskupijskog Caritasa i župnih caritasa.
Jedna od najvažnijih zadaća nadbiskupijskog Caritasa jest razvijanje mreže župnih caritasa i promicanje kršćanske solidarnosti u župama putem volonterskog rada utemeljena na evanđeoskim vrednotama i stručnim standardima, piše, među ostalim, na službenim mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Fenix-magazin/ SIM / IKA / Caritasa Zagrebačke nadbiskupije
