Vremena je sve manje, želja i potreba sve više. Obiteljskih liječnika koje trebamo za te želje i potrebe, na žalost sve je manje.
Piše: Dr. Jure Burić
Kažu, kako će uskoro preko milijun stanovnika Lijepe naše ostati bez svog obiteljskog liječnika. Ostat će dakle bez lijepe riječi i utjehe, ostat će bez “ramena za plakanje”, uskraćeni vjerojatno i za svoje zdravlje i sigurnost.
Tehnološki smo daleko od onih vremena sredine prošloga stoljeća, kad je liječnik “oboružan” svojom torbom (poput one u američkim filmovima s početka prošlog stoljeća) u kojoj su slušalice, tlakomjer, “šprice”, igle, tamo neke male ampulice i eventualno trakice za ispitivanje urina, obilazio svoje pacijente u kućnim posjetima ili su pak oni k njemu u ordinaciju dolazili.
Nije bilo naručivanja i čekanja danima. Svi bi istoga dana došli na red, a to što bi u čekaonici proveli dobar dio dana i nije bila neka tragedija, barem bi se dobro ispričali i svoje jade onima poput sebe “istresli”!
Liječnik je imao vremena, potrudio se znati sve o svojim pacijentima i njihovim bolestima i to onima od njihove rane mladosti. Isto tako znao je sve i o zdravlju njihovih braće i sestara, njihovih roditelja, djedova i baka, prabaka…..!
Svoje spoznaje uredno je u “kartone” upisivao ostavljajući ih za neke druge liječnike, kad više njega ne bude. Po selima bi to bilo obično do kraja njegova života, a po gradovima do prve prilike neke od specijalizacija, ako mu se baš ostatak života ne bude dalo biti ono što je sada obiteljski liječnik.
Bio je on i “čuvar tajni” svojih bolesnika i istinski čuvar njihova zdravlja. I sam sam nekoliko godina tamo po mome Pelješcu obilazio kuće i bolesnike, pamtio (godinama nakon što sam na specijalizaciju u bolnicu “preselio”) njihove dijagnoze, tlakove, otkucaje srca, svu terapiju……! Trebao sam se dobro potruditi kako bi iz glave izbacio sve te Ive, Mate, Mare, Ante …..i njihove dijagnoze.
Jest, bilo je naporno, nije bilo lako, ali sam bio izuzetno sretan i zadovoljan, a vjerujem isto tako i moji pacijenti!
Danas se na žalost liječnik opće prakse pretvorio u “otpravnika” želja svojih pacijenata koji su sve zahtjevniji u pretragama i onima laboratorija i onima tehničkih dostignuća (MR, CT……i čega sve ne).
Sve je više kontakata pacijenta sa svim mogućim nalazima koje onda ili sam “analizira” ili traži pomoć od nekog stručnijeg, a sve manje razgovora sa svojim liječnikom. A i razgovor zna biti lijek, nekada ponajbolji!
Nije dobar put kojim idemo. Nije! Nekako smo svakim danom sve otuđeniji, nesigurniji, osamljeniji, ostavljeni i od svoga liječnika s kojim bi mogli ugodno porazgovarati i lijep savjet dobiti.
A, što možemo kad nas je preuzela 5G mreža i s nama radi što hoće ! Samo.., do kada?
Fenix-magazin/MD/dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
