Taman kad sam pomislio kako potres polako baca Covid-19 u drugi plan, eto njega opet među prvim vijestima.
Piše: Dr. Jure Burić
Svatko se u svašta razumije. Znanstvenici laicima ustupaju mjesto i vrijeme, daju im kojekakve informacije iz kojih onda oni i bez njih stvaraju zaključke izluđujući ionako izluđeni nesretni narod.
Danas je svatko “znanstvenik”, što i razumijem jer u nedorečenosti znanstvenika “znanstvenici” kolo vode.
Opasni mutanti
Niste valjda povjerovali kako su mjere „stožera” smanjile broj oboljelih i umrlih od koronavirusa?! Jeste li možda pomislili kako se sama priroda trudi učiniti ono što neuki ljudi ne mogu? Jesu li brojne mutacije (e, to je novi strah na pomolu, pa što na pomolu, on je već i te kako među nama) u službi ubijanja ljudi ili ubijanja samoga virusa. Jesu li “mutanti” opasniji za ljude ili za koronavirusa? Ja mislim da su opasniji za koronavirus, jer to je njegov “prirodni kraj”!
Sad je i smrt nesretnog djeteta koje je nedavno umrlo, a imalo među inim i koronavirus, u službi tog straha. Kao da i do sada nisu umirala djeca od kojekakvih infekcija s kojima se liječnici nisu mogli uspješno boriti. Samo se o tome šutjelo. Šutjelo bi se i danas da nije koronavirusa.
Za takvu tragediju znala bi znanstvena zajednica, obitelj i prijatelji, a ne i cijela Hrvatska. Malo tko bi se bojao, jer oni što su izgubili svoje najdaže više straha i nemaju, a drugi ne bi znali. Ovako svatko zna i svatko se boji.
Što je cilj?
Je li to cilj svjetskih moćnika, je li to svrha stvaranja straha pa i onoga što ga i sama riječ pandemija nosi u sebi? Je li 0,05 posto umrlih razlog da se proglasi pandemija? Jesu li to neke nove knjige iz kojih mi do danas nismo učili, a oni eto uče?
Ukoliko ne znate što nas to čeka i što će se u narednom vremenu zbiti, znate li barem što se događalo od ožujka 1918. do lipnja 1920. godine kad je “Španjolica” odnijela između 50 i 100 milijuna života? A onda nestala. Nestala i bez cjepiva, bez respiratora, bez kortikosteroida, bez antibiotika i virusostatika i bez stožera!
Samo je nestala!
Pa valjda će ovakvo i ovo zlo nestati!
A koliko zla ćemo mi sami kroz to vrijeme posijati, možete samo misliti, a možda i izračunati?
Nebrojeno. Baš kao što je nebrojen i naš razbor i naša naivnost.
Do tada gospodo moja samo distanca i ništa drugo nas ne može pomoći, a niti nas nešto drugo od ove pošasti može s spasiti. Znam, nije lako, ali to je jedino učinkovito!
Fenix-magazin/SIM/Dr.Jure Burić
