Croatia Frankfurt jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih nogometnih klubova u Njemačkoj u kojem igraju Hrvati iz raznih krajeva Hrvatske i BiH. Kao i kod većine ostalih hrvatskih amaterskih sredina, najveću težinu rada nosi tek manji krug ljudi koji svoje slobodno vrijeme i energiju troše na svoj klub. Jedan od takvih je i Stanislav Stane Konta, odnedvno i sportski direktor u Croatiji Frankfurt.
Svi su, kažu, u Croatiji zamjenjivi, od predsjednika, glavnog tajnika pa do svakog člana Uprave. No, bez jednog čovjeka, bez Stanislava Stane Konta, koji je glavna pokretačka snaga hrvatskog kluba iz Frankfurta, uspješno funkcioniranje Croatije bilo bi upitno. Jer, Stane nije samo sportski direktor i glasnogovornik kluba, već je i najčešći predstavnik kluba prema vani, on je i klupski oružar, te osoba koja brine o potrebama igrača. Uz sve to je i izvjestitelj s utakmica Croatije za njemačke medije i za Fenix-magazin.de, čija su izvješća najbrža i jedna od najčitanijih. Stane je, složit će se mnogi, „alfa i omega“ Croatije Frankfurt.
FM: Tvrde kako iza svakog uspješnog kluba mora stajati brojno lanstvo. Kod većine hrvatskih klubova u Njemačkoj, nažalost, to nije tako. Mnogi muku muče sa prikupljanjem novih članova. Je li u Croatiji slično?
– Nažalost, ni Croatia u tome nije iznimka. Teško je naći sponzore, prikupiti sredstva za financiranje svih momčadi kluba… Naši ljudi nisu solidarni ni u tom elementarnom pitanju, kao što je članstvo u klubu. A zna se kako svaki član pridonosi gradnji stabilnih temelj kluba. A što je više pojedinaca, to su i temelji kluba čvršći i jači. Povećanjem članova kluba, klub se širi i postaje jači, ne samo sportski, već i društveno. Nadam se kako će i ovo moje razmišljanje potaknuti naše Hrvate u Frankfurtu i okolici da postanu članovi Croatije, koja je bez obzira na rezultate koje postiže, jedan od najprepoznatljivijih simbola nas Hrvata u ovom gradu.
FM: U novoj sezoni došlo je do promjene trenera. Vašeg brata, inače odvjetnika Danijela Kontu, koji se povukao zbog obiteljskih i poslovnih obveza, zamijenio je također mladi trener Dario Ištuk koji je nedavno podnio ostavku.
– Da, točno. Nakon šest godina, sa kratkim prekidima, došlo je do promjene na klupi Croatije. Za novog trenera izabran je Darijo Ištuk koji je već je prije dvije godine bio u klubu, na klupi sa Danijelom (Kontom), tako da poznaje klub i mnoge igrače. Osobno mislim da je bilo sportski prihvatiti izazov, jer uvijek ima mjesta za napredak i iskorak, pa i u postojećim okolnostima. Nakon uobičajenih problema – nedostatka igrača na početku sezone, kada je većina još na odmoru u Hrvatskoj, te neuigranosti, početak je, rekao bih, uobičajen. A onda je došlo do pada i Ištuk je podnio ostavku. Za v.d. trenera je postavljen naš igrač Ante Matić.
FM: Došlo je do promjene trenera i u drugoj momčadi Croatije. Po prvi put trener je Talijan. Kako ste zadovoljni njegovim radom i nastupima druge momčadi?
– Već u ranoj fazi sezone, vidljiv je napredak naše druge momčadi. Prošle sezone je druga momčad imala dosta problema jer je igrački kadar bio uzak, a bilo je i lošije zalaganje igrača. To je bilo razumljivo, jer je ozračje, zbog loših rezultata, sveukupno bilo negativno. Ove sezone smo dobili puno novih i kvalitetnih igrača. To je velika prednost za novog trenera Carmela Occhipintia, kojeg sam poznavao od ranije i znao za njegovu sportsku odgovornost i volju. Nezgodno je raditi s drugom momčadi, jer je ona uvijek u sjeni prve. Početak je dobar, a i igrači su vrlo dobro prihvatili trenera.
FM: I na igračkom planu došlo je do promjena. Dobili ste puno ovih igrača, kako za prvu, tako i za drugu momčad. Koliko igrača danas imate u prvoj, koliko u drugoj, a koliko u seniorskoj momčadi?
– Igračke promjene, odlasci i dolasci, su normalnost i svakodnevica u ovim ligama. Ni Croatia tu nije iznimka. Neki naši igrači su otišli tražeći nove izazove, neki su otišli u drugi klub jer su slijedili prijatelja koji je želio promijeniti sredinu. Znači, različiti su razlozi odlaska, jednako kao i dolaska igrača. Što se tiče broja igrača u klubu, mi imamo tri momčadi, prvu, drugu i seniorsku momčad. Svaka od njih ima oko 20 igrača. To nije malo, ali nije ni puno s obzirom da dolazi do ozljeda i izostanaka igrača zbog privatnih obveza.
FM: Gledajući igračke promjene, Croatia je najviše izgubila odlaskom najboljeg prošlogodišnjeg strijelca Ivana Propadala u jači njemački klub. Ukoliko ne uspije ostvariti svoje želje i ambicije, Propadalo se navodno vraća u Croatiju. Kako izgleda s njegovim eventualnim povratkom i jeste li našli zamjenu za njega?
– Ivan (Propadalo) je uvijek bio korektan prema igračima i momčadi. On je i mlad igrač koji želi sportski napredovati. Mi smo to poštivali, iako će nam sportski i karakterno kao osoba nedostajati. Normalno je da se Ivan želi iskušati u jačoj ligi i da ispred sebe postavlja nove izazove. Mi iz kluba želimo mu sve najbolje. Njega će nam pojedinačno biti teško nadoknaditi. Ali, vjerujem kako ćemo to uspjeti kolektivno, jer tu su ofenzivni igrači poput Lažete, Todorića ili Barnjaka, koji će svojom kvalitetom nadoknaditi odlazak našeg prošlogodišnjeg najboljeg strijelca.
FM: Ranije je san svih mladih hrvatskih igrača iz Frankfurta i okolice bio igrati za prvu momčad Croatije. Je li to tako i danas? Ili mladi više gledaju na to gdje će zaraditi neke sitne novce pa igraju za njemačke i druge klubove gdje nemaju status kao u Croatiji?
– Teško je uspoređivati ranije i sadašnje razdoblje, te gledanje igrača tada i danas na Croatiju. Croatia je oduvijek imala, a ima i danas tu domoljubnu notu koja nosi igrače da igraju za Croatiju. Ja osobno susrećem igrače koji rado žele igrati za Croatiju ali, naravno, ima i igrača koji prate osobne ciljeve, bili oni sportski ili neki drugi. No, općenito mislim da se taj domovinski duh lagano gubi, jer nove generacije nemaju jake veze prema Hrvatskoj kao prijašnje generacije igrača Croatije. Možda izgleda kako se ta domoljubna nota gubi. Možda je to i istina. Ali, mi svi trebamo raditi na tome, probuditi taj nacionalni ponos i za hrvatske klubove, onakav kakav imamo kad igra hrvatska nogometna reprezentacija.
FM: Koja je Vaša poruka igračima i navijačima Croatije, kao i svima onima koji bi željeli igrati za Croatiju?
– Teško mi je naći neke riječi, jer svatko od nas mora početi od sebe prije nego izgovori neku kritiku ili prigovara na ovo ili ono. Neka se zapitaju što oni i kako mogu pomoći klubu i momčadi. Vrata Croatije su svima otvorena, pogotovu onima koji žele raditi i tako rasteretiti ne samo mene, već sve nas koji radimo i ulažemo svoje vrijeme za svima nam zajedničku Croatiju Frankfurt
Cijeli razgovor pročitajte u novom broju tiskanog izdanja Fenix Magazina
Fenix-magazin/SIM
