U izdanju Fram-Zirala iz Mostara i HKZ Hrvatsko slovo iz Zagreba izišao je drugi dio trilogije fra Šimuna Šite Ćorića „Olovna vremena Andrije Kulina“.
Dok je prvi dio „Izgleda, drugog puta nije bilo“ pokrivao vrijeme u hrvatskom narodu i Europi Prvog svjetskog rata i onoga što je prije i poslije njega bilo, ovaj dio pokriva vrijeme Drugog svjetskog rata do šezdesetih godina 20. stoljeća.
Iz recenzija vodećih hrvatskih književnika, doskorašnjeg predsjednika Društva hrvatskih književnika Đure Vidmarovića i urednika Hrvatskog slova i HKZ-naklade Stjepana Šešelja, čitamo i sljedeće tekstove o ovom djelu:
Nakon Ćorića romana „Izgleda, drugog puta nije bilo“, evo drugog dijela njegove trilogije koja nastavlja pratiti neke najosjetljivije točke hrvatskih i europskih zbivanja u novijoj povijesti. Ako je Antun Lučič za prvi dio napisao da Ćorić „rebalaisovski“ gradira zbivanja, „dijalogizira u sebi kao Gideova proza“ te da njegov roman „može biti scenarijem za film, za strip u slikama“, a književnik Krešimir Šego o istom, „da ove povezane priče na svoj izvorni način ocrtavaju u određenom vremenu sudbinu Europe i osobito jednoga naroda u njoj“, onda se za ovaj drugi dio s još većim pravom to može reći i još više toga dodati… (Stjepan Šešelj)
…Šimun Šito Ćorić pripada najistaknutijim suvremenim hrvatskim književnicima. Njegov životni i radni tempo fenomen su svoje vrste i zaslužili bi posebnu studiju. Osim toga on je putujući hrvatski leksikon, na određeni način on je ambasador hrvatske kulture širom svijeta. Roman „Olovna vremena Andrije Kulina“ izuzetno je aktualno književno ostvarenje koje snagom literarnog izričaja neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Pored povijesne istine čitatelj će uživati u ljepoti jezika kojim se on služi. U nekim dijelovima ova je knjiga potresna zbog stvarnog i plastičnog opisa zbivanja i stradanja… Ćoriću se vjeruje jer govori istinu kao kršćanin, kao Hrvat i Europejac. Naime, većinu svog života proveo je „po Europama“ i širom svijeta i nitko mu ne može prigovoriti, kada govori o hrvatskoj Golgoti, kako su mu horizonti niski, a vidici uski… (Đuro Vidmarović).
Fenix-magazin/S.I.Mandić
