U prostorijama Hrvatske katoličke misije Freiburg održana je književna večer i predstavljanje novog romana „Provalija“ autorice Marijana Dokoza, romana koje je već na samom početku izazvao snažne emocije i rasprave o granicama istine i obiteljskih odnosa.
Događaj je organizirala misijska skupina „Žena vrsna“, a program je vodila pastoralna suradnica mr. theol. Irena Milardović, koja je publici predstavila i širi književni opus autorice.
Milardović je istaknula kako su djela Marijane Dokoze prepoznata i izvan hrvatskih okvira jer su uvrštena u zbirku British Library u Londonu, jedne od najvećih svjetskih knjižnica, dok su njezini romani dostupni i kroz američku akademsku distribuciju East View. Posebno je naglašeno da je roman „Njegova žena“ preveden na engleski jezik, a u pripremi je i talijansko izdanje, što dodatno potvrđuje međunarodni interes za njezino stvaralaštvo.
Suočavanje s istinom
Predstavljanje romana započelo je čitanjem ulomka iz predgovora, koji već na samom početku uvodi čitatelja u emocionalno snažan okvir priče i otvara temeljnu temu djela – suočavanje s istinom koja je iz srži promijenila nekoliko života.
U središtu romana nalazi se potresna, ali istinita priča o muškarcu Josipu koji nakon više od deset godina braka otkriva da troje djece koje je odgajao i volio nisu njegova biološka djeca. Kroz njegovu perspektivu, roman prati urušavanje dotadašnjeg života, ali i proces prihvaćanja nove stvarnosti koja ne briše njegovu očinsku ulogu.
– Svi mi imamo svoju priču, ali tek rijetki od nas imaju hrabrosti iznijeti je pred druge. Glavni lik mog novog romana Provalija učinio je upravo to, oslobođen straha od toga što bi ljudi mogli reći, istaknula je autorica Marijana Dokoza.
Dodala je kako se Josip, suočen s istinom, ne povlači od ljudi, ne priklanja se bijesu ili osveti svojoj, sad već bivšoj supruzi, nego ostaje dosljedan svojoj odluci da i dalje bude otac djeci koju je odgojio.
– Josip živi u Hrvatskoj, u njegovom selu svi znaju što se dogodilo, no unatoč početnom šoku i podsmijesima, prihvatio je svoju situaciju i ostao otac djeci koju je odgojio, rekla je Dokoza.
Šokantno, tužno, ali i nevjerojatno humoristično
Sve je, kako je autorica istaknula, ispričano u tonu koji nije isključivo težak ili tragičan, nego često iznenađujuće optimističan, a ponegdje čak i humorističan.
– „Provalija“ nije napisana u tonu tragedije i patetike kakav biste možda očekivali. Ima i humora, jer je Josip kroz svoje svjedočanstvo prenio čitatelju šokantne, tužne i nevjerojatne situacije, ali i one koje su, na neki način, životno apsurdne i duhovite. Ponegdje vas priča uvodi i u svijet kojeg poznajete, pa ćete lako zamisliti što bi vaš susjed rekao da se ovakvo nešto događa vama, kazala je Dokoza.
Autorica je istaknula kako je Josip emocionalno izrazito stabilna, ali istodobno i psihološki vrlo ranjiva osoba, čija se osobnost temelji na snažnoj potrebi zaštiti djecu koja su se našla pred izrazito teškom situacijom i kojoj se, baš kao i njemu, srušio cijeli svijet u jednom trenutku.
Roman „Provalija“ čini snažnu i emotivno intenzivnu cjelinu koja uspijeva prenijeti kompleksnost ljudske boli, oprosta i obiteljskih odnosa. – Činjenica da je ovaj roman istinit u ljudima izaziva empatiju i potiče razmišljanje o granicama između biološkog i emocionalnog roditeljstva, ali i shvaćanje da u brojnim mjestima postoji netko tko odgaja tuđe dijete, biološki tuđe, kazala je Marijana Dokoza.
Priča o ocu iz Frankfurta
Autorica je otkrila kako joj je već na jednom događaju u Frankfurtu, ubrzo nakon objave romana, prišao jedan Hrvat i ispričao da je njegov prijatelj nakon sedam godina saznao da dijete koje je odgajao nije njegovo biološko.
– Muškarcima je to teško iz više razloga, zbog ponosa, zbog onoga „što će ljudi reći“ i zbog same činjenice da dijete nije njihovo. No, nažalost, takve se situacije događaju, i to češće nego što mislimo, kazala je autorica.
Publika je tijekom predstavljanja postavljala niz pitanja, a jedno od njih odnosilo se na položaj žena u suvremenom društvu, osobito u kontekstu njezina prethodnog romana „Njegova žena“.
Riječ je o djelu koje je izazvalo značajnu pozornost javnosti jer prati priču žene koja otkriva da je njezin suprug tijekom rata u Bosni i Hercegovini, zajedno s još jednim suborcem, počinio silovanje nad 13-godišnjom djevojčicom. Roman se bavi posljedicama nasilja, šutnje i dugotrajnog suočavanja s istinom.
Autorica Marijana Dokoza istaknula je kako je sklona pisanju romana temeljenih na stvarnim događajima, iako je kroz svoj opus pisala i fikciju.
– Ne morate izmišljati život – život vam donosi ono što ne možete zamisliti, kazala je, dodajući kako suvremeno društvo, unatoč dostupnosti informacija i većoj otvorenosti, i dalje skriva vlastite boli, sram i probleme, često iz straha od osude ili nerazumijevanja.
Danas više nego ikada skrivamo svoje živote
– Čovjek bi rekao da je danas, u 21. stoljeću, kada je sve dostupno i kada znamo koliko se teških stvari događa, lakše govoriti o vlastitoj boli. Ali nije. Danas više nego ikada skrivamo svoje živote iako na društvenim mrežama ostavljamo savršen dojam. Sklanjamo pogled, ne želimo ulaziti u tuđi život, a upravo tako propuštamo priliku pomoći, naglasila je Dokoza.
Dodala je i kako se često kasno uočavaju znakovi tuđe patnje: – Koliko je ljudi moglo imati bolji život, koliko ih se moglo spasiti da smo slušali i obraćali pozornost na ono što govore i kako se ponašaju. Ženu iz romana Njegova žena poznavala sam i prije nego što mi je ispričala svoju priču i ni u jednom trenutku nisam naslutila kroz što prolazi uvijek se činila veselom, pričljivom, jednom smirenom majkom, a nije bila, zaključila je autorica.
Na kraju večeri predstavljena je i zbirka poezije „Prijestupnici“, koju je autorica Marijana Dokoza napisala u suradnji s pjesnikom J. H. Macadom.
U sklopu književne večeri održana su i čitanja ulomaka i pjesama. Ulomke iz romana Provalija i Njegova žena čitala je Marijana Radovan Ruf, članica misijske grupe „Žena Vrsna“. Pjesme iz zbirke „Prijestupnici“ interpretirali su profesorica hrvatskog jezika i književnosti Kristina Pešo Hlevnjak te Gojko Ostojić, član misijske zajednice.
Fenix-magazin/Irena Milardović/Foto: Fenix (Blago Džajkić)
