Najnoviji eksperimenti na makaki majmunima koji bi trebali u kombinaciji s čovjekom biti izvorom “rezervnih dijelova” organa za transplantaciju unose nemir u etičnost i svrsishodnost jednog takvog suludog eksperimenta.
Za Fenix piše dr. Jure Burić
Je li na pomolu neko novo ljudsko-majmunsko biće koje će živjeti u našem okruženju čekajući “narudžbu” potrebnog organa i koje će nakon te isporuke završiti svoj život? Hoće li ga se do tada puštati u život i na ulicu ili će svoj kraj čekati u nekom od laboratorija? Ne znam odgovor na ta pitanja, ali sam siguran da na tako nešto Stvoritelj neće gledati “skrštenih ruku”! U sve se na ovome svijetu možeš prtiti, ali u život koji samo On daje ne smiješ! Smiješ do duše i u to, a onda očekuj kaznu, kaznu silnu i tešku.
Skladno aktualnoj nenormalnosti u mnogočemu došla na red i ova oko nekog potpuno novog živog bića – bastarda čovjeka i majmuna, posredstvom “čovjeka” naravno. I sve je u redu i s etičke i moralne točke gledišta, kažu tvorci te ideje. Ne treba biti vele učen i ne treba iza nikoga biti šleper pročitanih knjiga, dovoljno je da je čovjek normalan i da uočava kako je to nenormalno.
Zašto je nenormalno? Pa iz jednostavnog razloga što je u Božjem stvaranju svako živo biće i ono što hoda, leti ili pliva, ruje ispod zemlje ili dna oceana jedinstvena i originalna jedinka sa svim atributima posebnosti i izvrsnosti. Svako živo biće uključujući i biljke ima svoj kromosomski model, broj po kojem je upravo ono što jest, a ne ono što b i netko želio da bude.
A sve ono što nas okružuje, što gledamo i koristimo je ili izraslo iz zemlje ili iz zemlje ili vode izvađeno. Čovjek, koji je zamišljen i postavljen za gospodara svega stvorenog ujedno je i najuzvišenije živo biće na zemlji sa svim svojim vrlinama, manama, strahovima i pitanjima. On bi se trebao vladati i ponašati kao dijete Božje, mada djeca Božja i nismo svi. Božja stvorenja jesmo, ali tek činom krštenja u stvarnosti postajemo djeca Božja. I dok se tih i samo tih načela budemo držali nećemo pogriješiti. Ni oni u Vatikanu ni mi u nekom velegradu ili zadnjoj zabiti. Čim se počnemo igrati Boga, gubimo, a čim njegov posao preuzimamo propadamo.
Tako ćemo sasvim sigurno propasti ako li ovaj projekt stvaranja nekog novog bića, čovjeka i majmun, proglasimo etički prihvatljivim i moralno dopustivim. A to nije ni etično ni moralno s koje god strane dolazilo. Kao što nije bilo vjerski, moralno i etično da se u jednom trenutku Pachamama nađe u crkvi Svetog Petra u Rimu, pa je na kratko završila u Tibru. Isto tako nije ni vjerski, ni moralno, a ni etički da se bastard čovjeka i majmuna, kakvu mu god funkciju namjenjivali, nađe na pozornici ovoga svijeta i vremena.
Opametimo se dok nam je na vrijeme. Ne izazivajmo Božju srdžbu, jar će kazna biti
golema!
P.S. Hoće li se ovoj lakrdiji usprotiviti barem društva za zaštitu životinja?
Fenix-magazin/SIM/MD/Dr. Jure Burić
