Zbivanja u španjolskim enklavama su uzbudile europsku politiku, pa čak i onu koja se do sada odnosila dosta rezervirano prema problemima s kojima se suočava europsko društvo u odnosu na ponašanje pojedinih migrantskih krugova.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Po prvi put čitam u jednim njemačkim ljevičarskim novinama relativno objektivan pristup problemima s kojima se suočava njemačko društvo. Potaknut islamističkim terorističkim činom protiv „povorke ponosa“ u Berlinu, pri čemu je stradalo nekoliko ljudi, pokušava autor teksta analizirati društveno stanje u Njemačkoj.
Iznenađujuće objektivno se govori o opasnostima koje sa sobom donose radikalni islamisti, koji pokušavaju oblikovati društvo prema svojim vjerskim uvjerenjima, koja diskriminiraju one koji ne misle i žive prema njihovom kriterijima. Kod svake kritike islamista, autor se osvrće i na sve jaču prisutnost rasizma u njemačkom društvu.
Navodi čak i to da je određeni muslimanski animozitet prema zapadnoj civilizaciji potaknut ponašanjem kolonijalnih sila u islamskom svijetu.
Opravdana primjedba, ali ono zasigurno ne opravdava ekstremističko ponašanje određenih muslimanskih krugova u Njemačkoj i drugim europskim državama. Ne opravdava ga niti mlaka osuda zapadne politike onoga što se događa danas u Gazi, kao ni američko uplitanje u odnose između muslimanskih država. Ništa ne može opravdati terorizam. Krivicu za lošu politiku ponekih europski država, pogotovo onu iz prošlih kolonijalnih vremena, ne može snositi današnje stanovništvo u europskim državama, koje ne kreira niti današnju dnevnu politiku.
Prosvjed birača protiv pogrešnih procjena politike
Paralelno upozoravanje na opasnost od strane islamizma i navodnog rasizma u Njemačkoj, ne odgovara jednoj temeljitoj analizi. To da veliki broj Nijemaca, Francuza i Nizozemaca danas bira radikalne stranke nije produkt rasizma, nego protest protiv politike koja se ne zna nositi s migracijama i s nastalim problemima u društvu.
Istina, danas se određeni problemi i ne mogu lagano rješavati, jer je u prošlosti učinjeno previše pogrešaka, i to ne samo iz humanih razloga nego i zbog ekonomskih interesa.
Nije Angela Merkel prihvatila masovno izbjeglice iz Sirije iz čisto humanih razloga, nego i zbog potrebe radne snage. Vladajući politički krugovi u nekim europskim državama su promatrali migracije kao nešto sasvim normalno i profitabilno, ne pitajući se da li će društvo biti sposobno integrirati određene migrantske krugove, pogotovo one koji dolaze iz zemalja u kojima vlada šerijatski zakon.
Površno vjerovanje kako će se migranti iz tih zemalja brzo uklopiti u sekularno društvo, što je u jednom razgovoru s njemačkim intelektualcima doživio i autor teksta, je bilo vrlo nestručno.
Razlog za okretanje birača radikalnim strankama leži upravo u tim krivim procjenama. Naime, previše je promjena učinjeno kako bi se izašlo u susret određenim muslimanskim zahtjevima, od prehrane u pojedinim dječjim vrtićima i školama, pa do prešutnog prelaženja preko anonimnih šerijatskih sudova, koji su zaobilazili državno zakonodavstvo.
Ignoriranje upozorenja i strah od reagiranja
Nažalost, prosvjećeno i ponekad pretjerano liberalno zapadno društvo se pod utjecajem politike i lijevih liberalnih krugova sve više prilagođavalo zahtjevima pridošlica umjesto da se oni prilagode njemu. Što više radikalizacija u društvu je utjecala ne samo na birače, nego i na treću generaciju muslimanskih pridošlica. Što se podvojenost i nesigurnost u društvu više pojačavala, sukladno tomu rastao je i broj pristalica radikalnih stranaka u kojima su mnogi vidjeli izlaz iz krize. Nažalost, stanje se u mnogim zapadnim državama do te mjere pogoršalo da je teško preko noći naći korektno rješenje. I to ne samo zbog toga što su migrantske pridošlice potrebne zapadnom društvu kao radan snaga zbog sve slabijeg nataliteta, nego i zbog toga što se politika mora pridržavati zakona. Mnoge ekstremiste se danas tolerira zbog straha da se ne naljuti i one od njih koji se polagano uklapaju u društvo i popunjavaju prazna radna mjesta.
Da je politika slušala određene liberalnije muslimanske krugove u Njemačkoj i drugim europskim državama, vjerojatno bi oštrije reagirala prema onima koji nisu došli u Europu samo zbog boljeg života, nego i sa željom da mijenjaju društvo, prilagođavajući ga vlastitim civilizacijskim pogledima, koji uključuju i šerijatski zakon. Umjesto uzimanja ozbiljno upozorenja onih koji su pobjegli iz islamističkih zemalja, politika je sustavno popuštala ekstremistima kako zadržala imidž liberalne ideologije.
Među biračima AFD-A i drugih radikalnih stranaka u europskim državama nalaze se danas i mnogi iz tih liberalnih krugova, jer se ne osjećaju više sigurnim u vlastitoj zemlji. Ne biraju radikalne stranke u Europi samo rasistički birači, nego i mnogi intelektualci i vrlo tolerantni ljudi.
Najgore što se može dogoditi u jednoj zajednici jest nesigurnost. Nesiguran i dezorijentiran građanin bira onoga koji obećava rješavanje problema, a odbacuje one političare koji su svojom nesposobnošću ili krivom procjenom stanja doveli do nesigurnosti. Utoliko je vrlo površno povlačiti sustavno paralelu, što mnogi njemački autori čine, između radikalnih islamista i navodnih domaćih rasista.
Teško je povjerovati da su svi birači ekstremnih stranaka u Njemačkoj, ili u bilo kojoj europskoj državi, rasisti. Nažalost, liberalni slojevi društva, pogotovo njemačkog, su uglavnom bili kritični prema domaćim radikalima dok se o islamskim ekstremistima šutjelo. Problem pojačava činjenica da europska društva postaju sve sekularnija, udaljenija od religije i tradicije, što otvara prostor za islamske radikale.
Nije nikakva tajna da povelik broj europskih građana, potpuno otuđen od vlastite tradicije, prelazi na islam. Nažalost, dio njih pada pod utjecaj radikalnog islama. Činjenica je da islam postaje u Europi sve dominantniji. Problem nije samo u tome, nego u shvaćanju uloge religije u društvu. Onaj tko prihvaća šerijatski zakon, pa makar potiho, ne može biti pristalica sekularnog društva, u kojem religije imaju slobodu ali ne ovlast.
Problem pojačava i sve glasnija priča teoretičara o jačanju islamofobije u europskom društvo. Lukava strategija. Na taj se način vrši pritisak na politiku. U tom kontekstu se može promatrati i odnos prema izbjeglicama.
Dok se njemačka politika nije libila preko noći, nakon što su prestali sukobi na prostoru bivše države Jugoslavije, donijeti zakon o povratku svih izbjeglica iz Hrvatske, Srbije i BiH, o sirijskim migrantima se šuti iako većina od njih podržava današnju islamističku vlast.
Mogući izlaz iz krize
Istina, stanje se danas poprilično zakompliciralo. Pa ipak, politika mora djelovati. Jedna od mogućnosti jest financijska pomoć, i to ne samo povratnicima nego i državama iz kojih dolaze.
Uostalom, dokle god u tim državama bude vladalo bijedno ekonomsko stanje, dolazit će migranti. Nažalost, s njima i ekstremisti kojima nije cilj bolji život nego širenje radikalnog islama. A upravo njihovo ponašanje, pogotovo teroristički čini, tjera birače u krilo radikalnih stranaka.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
