Hrvati koji dolaze u Njemačku teško riješavaju svoje stambeno pitanje. Pronaći odgovarajući, a ipak koliko toliko povoljan stan postaje lutrija ne samo Hrvatima, već i Nijemcima.
U velikim gradovima poput Münchena i Hamburga pronalazak stana može trajati i više od godinu dana.
Novine Allgemeine Zeitung pišu kako je taj problem sve veći i u Rajnsko-majnskoj regiji, najviše u Mainzu i Wiesbadenu. Proveli su istraživanje te je njihova novinarka krenula u potragu za stanom, od otprilike 50 četvornih metara u kojem može živjeti s životinjom, u njenom slučaju, mačkom.
Tako u Eschbornu između Frankfurta i Mainza cijena najma jednog dvosobnog stana je više od 650 eura. U predgrađu Mainza oko 700 eura, dok u samo središtu grada Mainza, novinarka je našla stan od 50 četvornih metara za 450 eura s troškovima grijanja.
“To je velika sreća, pogotovo što je useljiv odnosno namješten i dopušta držanje životinja”, piše novinarka.
Ne, ubrzo dolazi do saznanja da je riječ o prevari.
“Tko želi useliti u sređen stan mora platiti predujam da bi dobio ključ, a vlasnik je u inozemstvu i ne možete potpisati ugovor odmah. Drugi dan javlja kako ne dopušta životinje u stanu”, otkriva novinarka.
Traži dalje i dolazi do stana čija je cijena najma 700 eura i nalazi se u blizini središta grada Mainza. Taj dio grada je posebno popularan kod mladih ljudi. No, ni tu nije imala sreće.
Odlučila se javiti na oglas za stan u Finthenu, dvadesetak minuta voženje automobilom od Mainza, 38 četvornih metara, jedna i pol soba. Nazvala je a vlasnik stana joj je rekao kako ima samo 15 minuta za pogledati stan jer dolaze drugi zainteresirani, ima ih čak 116.
Novinarka je ustanovila kako vlasnici stana prilikom iznajmljivanja traže podatke koje ne bi smijeli tražiti. To uključuje pregled bankovnih računa, čime se žele osigurati da niste u dugovima, kreditima itd.
Također, žele znati imate li partnera, pušite li cigarete, svirate li neki instrument, želite li kupiti kućnog ljubimca, imate li skuplje hobije, djecu…sve to ne biste smijeli ako želite lakše doći do stana, govori novinarka.
U ponudi se često mogu pronaći stanovi gdje vlasnik traži da preuzmete nekakav namještaj, najčešće kuhinju, odnosno kuhinjske elemente.
– Našala sam stan, 47 četvornih metara, cijena najma 680 eura u koju su uključeni troškovi grijanja, nema buke, blizu grada, ali morala bih preuzeti kuhinju i to za 3.500 eura. To nije pisalo u oglasu, kaže novinarka i privodi kraju potragu.
– Odlazim u Nieder-Olm, mjesto udaljeno tridesetak kilometara od Mainza. Jednosobni stan, 48 četvornih metara, nisu dopušteni kućni ljubimci. Sa mnom su još druga dvojica zainteresiranih za stan, ne očekujem velik uspjeh, iako mi se stan sviđa. Slijede uobičajena pitanja: kolika mi je plaća, do kad imam ugovor o radu, što planiram u budućnosti, imam li kredit itd.
Vlasnik mi se rekao javiti u narednom tjednu. Javio se i kazao kako nemam dovoljno veliku mjesečnu plaću – kaže novinarka.
Njena potraga za stanom trajala je nekoliko mjeseci i ni nakon ovog istraživanja nije završila uspješno.
Da pronalazak stana može trajati mjesecima pa i godinama dokaz je i studija časopisa Finanztest prema kojoj su cijene najma stana jako visoke. Npr. u Münchenu ćete za stan od stotinjak kvadrata izdvojiti i 3.000 eura mjesečno. Bez režija. Naravno, riječ je o boljem dijelu grada. No prosječna cijena kvadratnog metra stana u Münchenu ali i ostalim atraktivnim većim gradovima poput Kölna, Hamburga, Düsseldorfa, Stuttgarta, Frankfurta ili Berlina se popela na preko 10 eura. U Münchenu je prosjek 11,18 eura.
Fenix-magazin/MD
