Već nekoliko nedjelja u obavijestima se spominjalo hodočašće Hrvata u Marijino svetište Altötting. Hodočastiti se može pješice, biciklima i autobusom. Originalno hodočašće je pješice, jer i sama riječ hodočašće, u sebi uključuje čašćenje hodom, pješačenjem.
Piše: Fra Jozo Župić
I u tom pješačenju ili hodu hodočasnici mole, pjevaju, hrabre jedni druge, solidarni su jedni s drugima, pomažu jedni druge da svi zajedno dođu do cilja. Put je naporan. Na putu su izloženi vrućini, kiši, hladnoći, bolovima u mišićima, ali cilj je pred očima. Njega treba postići. Do njega doći. Izvršiti zavjet. Pomiriti se s Bogom. Slaviti Boga. Zahvaljivati Bogu. Po Mariji k Isusu.
Iskustvo pojedinca nije samo kršćansko nego i pračovjekovo, da je na putu. Hodočasnik je “živući stranac”, “gost” koji ovdje nema stalnog boravka. Tako nalazimo uporište u jednome psalmu u kojemu psalmist zove Gospodina da čuje njegovu molitvu i da mu posluša vapaje, “jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji” (Ps 39,13).
Čitamo u crkvenoj pjesmi “mi smo samo gosti na zemlji i putujemo bez počinka s mnogim tegobama prema vječnoj domovini” (Gotteslob, br. 656). Tekst se pripisuje Georgu Thurmairu iz godine 1935.
U toj pjesmi imamo iskustvo čovjeka na putu. Često se ta pjesma primjenjuje u službi Božjoj kod pogreba kada je čovjek postigao životni cilj, a ujedno je to pjesma povjerenja koje obuhvaća cjeloviti životni put.
Svatko tko kreće na put postići svoj cilj ujedno se uvijek iznova mora opraštati dok ne dođe do konačnog cilja. Životni put je hodočašće koje završava na kraju života.
Više zanimljivosti: FRA JOZO ŽUPIĆ: Cijelo selo u BiH pošlo na snimanje pluća zbog jedne šale
Svatko je od prvog trenutka svoga života pozvan da krene na put. To je posebice jasno kod velikih likova vjere: Abraham biva pozvan od Boga: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskoj, u krajeve koje ću ti pokazati” (Post 12,1).
Marijin čas kretanja na put događa se u Nazaretu kad joj anđeo Gabrijel donosi vijest da će biti majka Mesije. Ona najprije postavlja anđelu pitanje i prima obećanje da kod Boga ništa nije nemoguće. Tako počinje njezin put kao službenice Gospodnje (Lk 1,38).
S utjelovljenjem počinje kretanje na put Božjeg Sina Isusa Krista u ovaj svijet i vrijeme. Uvijek iznova dolaze časovi kretanja za Božjeg Sina: krštenje na Jordanu, početak puta prema Jeruzalemu, početak posljednje dionice na Maslinskom brdu.
Njega slijede mnogi koji polaze na put. U životu nekih to je bilo od osobitog značenja kao kod: Franje Asiškg, Ignacija Lojolskog , Bernardice Soubirous. Oni su na svom putu imali Božje obećanje da je On uz njih. Samo tako su mogli započeti svoj put.
Tko kreće na put kao kršćanski hodočasnik sigurno je upoznat sa psalmom 121., starom hodočasničkom pjesmom u kojoj čitamo:
“K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.
Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.
Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.
Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka.”
Jutros, 26. lipnja u 8 sati hodočasnici pješaci HKŽ München predvođeni fra Oliverom i don Antonom slavili su svetu misu u Steinhöringu. Nakon toga bila je okrepa i početak puta Gospi u Altötting. Danas i sutra s noćenjem u Waldkreiburgu sudjelovat će na hodočašću 80 hodočasnika. Dolazak u Altötting je u subotu, u večernjim satima s noćenjem. Najmlađa hodočasnica je mala Marija Franjičević kojoj je tek sedam mjeseci.
Svi će oni biti u nedjelju na zajedničkom hodočašću svih Hrvata iz Bavarske. Neka im Gospa bude na pomoći i riječi psalmiste koje smo malo prije naveli.
Sutra kreću biciklisti.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
