Bilo je to prije 30 godina. U istočnoeuropskom komunističkom lageru pucalo je na sve strane. Perestrojka u punom zamahu. Pao Berlinski zid. I u Jugoslaviji se osjećao vjetar promjena.
U takvom vremenu, jugoslavensku javnost šokirala je knjiga koja je izašla u kratkom vremenu u dva izdanja, u ogromnom broju primjeraka. Bila je to knjiga grupe autora, svojevrstan zbornik radova, koju je izdao ondašnji Vjesnik. Zašto šok? Jer je knjiga bila naslovljena „Bleiburg – otvoreni dossier“ i u podnaslovu je stajalo „Četrdesest i pet godina nakon svršetka Drugog svjetskog rata skinut je tabu s tragičnih događaja na austrijsko-jugoslavenskoj granici u svibnju 1945., kada je bez suđenja pobijen zasad neutvrđen broj pripadnika raznih kvislinških formacija što su se borile na strani Trećeg Reicha: ustaša, domobrana, belogardejaca, četnika, ljotićevaca, Kozaka… Ova knjiga donosi domaća i strana svjedočanstva o njima“. Autori su bili Marko Grčić, Željko Krušelj, Darko Bekić, Aleksandar Vojinović, Matjaž Klepec, Jasna Zanić-Nardini, Vladimir Žerjavić, Toby Low Aldington i Nikolaj Tolstoj.
Što se to dogodilo?
Kakav Bleiburg? Kakva ubojstva? Kakva pogubljenja? Kakvi zločini? Što se to dogodilo? Pa to je nemoguće! Kako se tek sad, 45 godina nakon tih događaja, o tome priča, piše, objavljuje? Da, trebalo je proći 45 godina od pada komunističkog režima, da se javno progovori o temi koja je u Titovom režimu bila tabu nad tabuima! Ta se tema tih 45 godina na životu održavala u emigraciji u kojoj su objavljivane knjige o tome, radovi, istupali svjedoci… Ali u Jugoslaviji o tome nitko nije smio pisnuti ni jedne riječi! O tome se javno nije smjelo govoriti ništa! O tome se ništa nije smjelo istraživati! Ni jedan povjesničar nije smio istraživati tu temu i išta o njoj objaviti! Tko god bi i pomislio na tako nešto, bila mu je glava na panju! I u obiteljima žrtava te tragedije šutjelo se do 1990. godine. U obiteljima se o tome nije pričalo, ili se pričalo samo potiho, jer su se svi bojali odmazde jugoslavenskih vlasti. Svugdje su bile uši, špijuni, cinkaroši… Sve se pratilo i kontroliralo.
Uzbunu je zapravo prvo podignula knjiga koja je izašla u Londonu 1986. godine. Bila je to knjiga Nikolaja Tolstoja pod naslovom „Ministar i pokolji“, u kojoj je iznio svoja istraživanja o britanskom zarobljavanju nekoliko stotina tisuća pripadnika raznih kvislinških formacija i drugih izbjeglica s teritorija Jugoslavije u tijeku posljednjih dana Drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945. godine. Britanska je vojska te zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj strani, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to posljednje, Tolstoj je proglasio britansku vojsku i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta Britanske vlade pri Savezničkom zapovjedništvu za Sredozemlje, kasnijeg britanskog premijera. Naravno, za jugoslavenski režim to je sve bila teška laž! A Tolstoj je u Londonu završio na sudu.
Nakon jedne knjige više ništa nije bilo isto
I onda odjednom izađe knjiga koja je na svjetlo dana izvukla jednu od najčuvanijih tajni Titovog režima. Nakon nje više ništa nije bilo isto. Jedan od autora u toj knjizi, Darko Bekić, već je i 1989. godine, kao prvi autor u tadašnjoj Jugoslaviji, uspio objaviti pregledni članak na tu temu pod naslovom „Slučaj Bleiburg: nova istraživanja, nova iskušenja“, koji je izašao u Časopisu za suvremenu povijest, i to baš ponukan Tolstojevom knjigom i reakcijama nakon njezina objavljivanja. No, taj je članak ostao u uskom krugu čitatelju, sve do objave ove knjige, u kojoj je Bekić svoj članak dodatno proširio. I nastala je pomutnja! Knjigu više nitko nije mogao zabraniti, a bome ni osporiti činjenice. Jer se dogodio veliki zločin. I nakon toga, u ovih 30 godina, izašlo je puno ozbiljnih knjiga i radova na ovu temu, da bi 2020. ponovno morali raspravljati o neosporivim činjenicama.
Pitanje svih pitanja, posebno za titoiste i jugonostalgičare. Ako su svi ti pobijeni i zatvarani i mučeni bili zlikovci, ako su svi zaslužili smrt i progon, zašto se o tome šutjelo, zašto je to bio tabu? Ovo je samo jedan od niza primjera zašto nam je nakon 1990. godine trebala ozbiljna revizija povijesti, i zašto nam i danas još treba. Ili bi trebali ostati na razini propisane partijske povijesti do 1990. godine?
Fenix-magazin/MD/Zvonimir Despot
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
