To da u svijetu islama dolazi do radikalnog shvaćanja religijskog poslanja, svjedočimo svakodnevno.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Na to upućuje i sama činjenica da i u 21. stoljeću postoje muslimanske teokratske države poput Irana, u kojima vjerski službenici pokušavaju kreirati društveni život. U tom kontekstu je svakako korektno postaviti i pitanje: Da li postoji radikalizacija unutar kršćanstva?
Kršćanske vjerske zajednice su danas u većini svjesne toga da religije nisu pozvane vladati nego služiti, te se okreću humanističkom pogledu na život i zastupaju nužnost mira u svijetu. O tome govori nešto i odnos pape Lava XIV. prema ratu u Ukrajini i na Bliskom istoku. Nažalost, postoje i one kršćanske zajednice, pogotovo unutar evangeličkih pokreta koje u svojem neprosvijećenom vjerskom zanosu, odbijaju znanost i nastupaju radikalno.
Provokacija propovijedima
Prije dvadesetak godina održao je u Münsteru jedan biskup iz Nigera predavanje o stanju u toj zemlji, u kojoj muslimani čine preko devedeset posto stanovništva. U diskusiji o stanju katolika u Nigeru pojasnio je kako je relativno dobro, s tim da počesto dolazi do problema, jer se misionari pojedinih evangeličkih vjerskih grupacija ponašaju dosta provokativno u odnosu na islam. Na upit jednog slušatelja da stvar pojasni podrobnije, rekao je kako evangelički misionari provociraju svojim propovijedima, što kod muslimana izaziva ljutnju. Posljedice te ljutnje osjećaju kasnije i sami katolici. Određena napetost između radikalnih evangeličkih vjerskih grupa i društva, može se osjetiti i u zemljama Južne Amerike, s pretežno katoličkim stanovništvom.
Naime, broj evangeličkih vjernika je od oko 3% početkom dvadesetog stoljeća, zahvaljujući novcu iz Amerike, narastao danas na preko dvadeset posto. S brojčanošću jača i njihov utjecaj na društveni i politički život. Uostalom stanje i u samoj Americi je zbog sve jače radikalizacije unutar pojedinih evangeličkih krugova poprilično napeto. U tom konteksti treba promatrati i vrlo čudnu politiku predsjednika Trumpa, pripadnika tog vjerskog pravca, prema migrantima koji dolaze uglavnom iz katoličkih zemalja.
Trump govori često o profitu
Nedostatak poštovanja od strane Trumpa prema onima koji misle drugačije, odbacujući i pomisao da se svjetski problemi, pa i onaj oko Irana, mogu riješiti samo oružjem, pokazuje se najbolje u njegovoj izjavi o papi Lavu XIV. Istina, ovdje treba napraviti razliku između islamskog i evangeličkog radikalizma. Kod prvog veliku ulogu igra neprosvijećen odnos prema religiji, gdje vjerski poglavari pokušavaju na zemlji preuzeti ulogu Boga, dajući sebi pravo da i nasiljem ugone ljude u red, dok se kod ove druge, kojoj pripada i sam Trump, radi više o profitabilnoj vjerskoj orijentaciji. Već je veliki sociolog Max Weber govorio o odnosu kapitalizma i protestantske etike. U pojedinim protestantskim krugovima vladalo je mišljenje da je pojedinac dužan ostvariti se ovdje na zemlji, iskoristiti Božji dar. Istina, ta etika je zahtijevala od uspješnog da bude solidaran s onima manje uspješnim. Duh kapitalizma, stjecanje kapitala, je danas unutar protestantskih krugova izgubio onu bitnu kršćansku orijentaciju, te sve više podsjeća na onu hrvatsku izreku koja kaže „tko je jamio, jamio je“.
Nažalost, kapital je postao svrha sam sebi, gubeći svaki dodir s onim osjećajem obaveze prema manje uspješnim, to jest siromašnim. O čemu se radi, pokazuje se u Trumpovim govorima u kojima novac i profit igraju vrlo bitnu ulogu. Nažalost, i u sukobu s Iranom, u koji je uvučen od strane Izraela, Trump govori često o profitu.
Afganistan je najbolji primjer
Na drugoj strani, iransko islamsko vodstvo nikako da shvati da je pozvano služiti dobru naroda, a ne njegovom ugnjetavanju. Bilo bi dobro kad bi netko uspio pojasniti Trumpu da u svom profitabilnom zanosu prihvati činjenicu da se islamski svijet ne može tako lako reformirati. Ne može se neobrazovane vjernika iz 19. stoljeća preko noći katapultirati u 21. Najbolji primjer za to jest Afganistan. Tamo su propali pokušaji Rusa i Amerikanaca. Istina, sve ne ovisi o Trumpu, nego dobrim djelom i o objektivnom pogledu muslimana širom svijeta. Malo je onih, pa i među bošnjačkim muslimanima, koji napeto stanje između Izraela, Irana i Amerike promatraju s objektivnog gledišta. Da to čine, osudili bi teror teokratske iranske države nad školovanim mladim ljudima koji želi iskoračiti u 21. stoljeće.
Odnos vjerskih poglavara u Iranu, kao i u nekim drugim muslimanskim zemljama, ali i onim sluganskim pravoslavnim, ne smije biti nezapažen, Mladost, bilo da se radi o muslimanskim ili nekim pravoslavnim zemljama, koja teži slobodi, treba biti podržana od svjetske javnosti, ali ne ratnim pohodima na suverene zemlje. Mladost u tim zemljama se mora sama izboriti za slobodu. Nažalost, to se događa često uz velike žrtve. O čemu se radi, osjetili su europski narodi na svojoj koži boreći se protiv fašizma i komunizma, kao i ponekih religijskih poglavara kroz povijest koji su svoje poslanje krivo shvaćali.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
