Da lijevo biračko tijelo polako ali sigurno napušta SDP pokazali su i nedavni lokalni izbori, na kojima je SDP pretrpio veliki poraz. Iako vodstvo na čelu sa predsjednikom stranke Peđom Grbinom ne misli tako, birači su takvom SDP-u okrenuli leđa.
Piše: Nenad Igrec
Da u SDP-u već duže vrijeme ne štimaju mnoge stvari vidljivo je ne samo donedavnim simpatizerima i biračima već i samom članstvu. SDP je dosad u dva navrata dobio povjerenje građana da vodi državu, no oba puta pali su već na prvom ispitu, priliku za popravni građani im nisu dali.
Vođeni željom za promjenama građani su 2000. u velikom broju preko 75% izašli na birališta i svoj glas dali SDP-u i koalicijskim partnerima. Nakon što su se zasitili dugogodišnje HDZ-ove vladavine građani su upravo SDP vidjeli kao stranku promjena. No tadašnji SDP i koalicijski partneri na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom ne donese željeni zaokret. Stoga su već na prvim izborima izgubili povjerenje birača i na vlast ponovo dolazi HDZ.
SDP svoju drugu priliku dobiva 2011. godine kada s koalicijskim partnerima dobivaju većinsku potporu birača. Tada je SDP vodio Zoran Milanović, koji danas obnaša dužnost Predsjednika države. No i drugu priliku i ponovno povjerenje građana da vodi državu SDP je vrlo brzo poljuljao. Ne smijemo zaboraviti da je ovaj puta SDP s koalicijskim partnerima došao na vlast nakon stalnih afera koje su potresale HDZ.
Ni ovaj puta SDP građanima ne donosi željene promjene, naprotiv svojim postupcima dokazuje da su i oni skloni upravo onom obrascu ponašanja kojem su građani jasno rekli ne. Kreču unutar stranački obračuni, međusobna optuživanja, prijave protiv visokih dužnosnika SDP-a. Građani uvelike gube povjerenje u politiku i političare, jer smatraju obrasci ponašanja političkih dužnosnika u SDP-u nisu ništa negoli isti onima u HDZ-u, te se među građanima sve češće mogla čuti uzrečica “svi su oni isti”. SDP takvim postupcima svojih dužnosnika, sve očitije gubi povjerenje birača.
Dolazi do jače polarizacije biračkog tijela na lijeve i desne birače, što nikako nije dobro za hrvatsko društvo.
Biračko tijelo koje nije sklono takvim podjelama sve češće ne izlazi na izbore, što potvrđuje i odaziv birača koji je od izbora do izbora sve manji. Međusobni obračuni političkih neistomišljenika unutar SDP-a nastavljeni su do danas. Današnje vodstvo stranke na čelu s Peđom Grbinom do jučer je za katastrofalno stanje u stranci i loše izborne rezultate okrivilo bivšeg predsjednika Davora Bernardića, no njega više nema, hoće li po istom obrascu pronaći novog krivca. Teško je za povjerovati.
Medicinskim žargonom rečeno SDP boluje od autoimune bolesti. Jer kako drugačije objasniti unutar stranačke prijepore, gdje oni jači stranački organi jedu one slabije unutar istog tijela. Raspuštanje gradskih organizacija prije lokalnih izbora vratilo se stranačkom šefu Peđi Grbinu kao bumerang. Birači su jasno rekli ne stranci koja se već godinama bavi sama sobom, a ne problemima koji tište građane.
Raspuštanja gradskih organizacija prije lokalnih izbora pokazalo se kao krajnje loš potez, najviše na primjeru Grada Zagreba, gdje je SDP pretrpio ogromne gubitke svoga biračkog tijela. Rezultat ne samo da je krajnje poražavajući za SDP već govori da druga najjača stranačka opcija u svojoj najvećoj stranačkoj organizaciji nema prepoznatljiva stranačka lica. Tome u prilog govori da od petero zastupnika izabranih sa stranačke liste SDP-a u Gradsku skupštinu, čak dvoje ne dolazi iz stranačkih redova.
Sve dok se u SDP-u bave samim sobom, građani se okreću nekim novim političkim opcijama za koje smatraju da će bolje zastupati njihove interese.
Fenix magazin / MD/ Nenad Igrec
