Tanjur prepun hrane, a apetit manji nego što se mislilo – mnogi gosti precijene vlastitu glad kada se posluže na švedskom stolu s opcijom „jedite koliko možete“. Ono što ostane, najčešće završava u smeću. Protiv toga se sve više restorana u Dortmundu bori jednostavnim pristupom: tko ne pojede što je uzeo – plaća kaznu.
„Disciplinarni euro na švedskom stolu pokazao se kao učinkovita mjera“, izjavio je Torsten Gebehart iz Sindikata za prehranu, ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti (NGG) Dortmund u priopćenju za javnost. „Zahvaljujući kazni, restorani uspijevaju značajno smanjiti količinu hrane koja se baca.“ Sve više ugostitelja preuzima ovu praksu.
Kazna ne bi smjela završiti samo u blagajni vlasnika
NGG Dortmund u načelu pozdravlja uvođenje kazni, ali naglašava i potrebu za pravednijom raspodjelom sredstava. „Novac od kazni ne bi smio završiti isključivo u džepovima vlasnika restorana“, ističe Gebehart. Važno je, dodaje, da i kuhari i konobarice imaju koristi od toga. Dio prikupljenih sredstava mogao bi se, predlaže NGG, donirati u humanitarne svrhe – primjerice organizaciji „Kruh za svijet“.
Problem je stvaran: ako restoran tjedno potroši nekoliko stotina eura na hranu koja se baca, to šteti i okolišu i poslovanju. Prema riječima predstavnika sindikata, taj bi se novac mogao znatno pametnije uložiti – u više zaposlenika ili veće plaće.
Kazna za ostatke: Oči često veće od želuca
Prema pisanju Ruhr Nachrichten, restoran „Lahuhu“ u dortmundskoj četvrti Unionviertel već provodi ovu praksu – naplaćuju 3 eura po 100 grama hrane koja ostane na tanjuru. Gosti su o toj politici unaprijed obaviješteni putem obavijesti postavljenih u restoranu. Cilj je aktivno smanjiti bacanje hrane.
Brojke jasno govore: prema podacima njemačkog Saveznog ministarstva za poljoprivredu i prehranu, godišnje se u Njemačkoj baci 10,8 milijuna tona hrane. Ugostiteljski sektor – uključujući restorane – odgovoran je za oko 18 %, odnosno 2 milijuna tona.
Direktor NGG-a smatra kazne korisnim poticajem za razmišljanje. Hrana poput mesa, ribe, voća i povrća vrijedna je i rezultat je uloženog truda mnogih ljudi. Vrijeme je, zaključuje, da se i tijekom posjeta restoranima počne više cijeniti ono što jedemo.
Fenix-magazin/IK
