Pitanje identiteta jedno je od najvažnijih pitanja opstanka jednog naroda. Ono daje smisao čovjeku ma gdje god se nalazio. O njemu se ne bi trebalo raspravljati, niti bi identitet trebao biti ikomu problem.
Ali Hrvatskoj je to problem. Pogotovo je problem nekim političkim elitama koje dovode u pitanje hrvatski identitet, raspravljajući o prošlosti po pitanju konteksta u kojem treba gledati pozdrav „Za dom spremni“.
U tom vječnom krugu hrvatskih podjela iz kojeg je očito teško izići, neki zaboravljaju sadašnjost i ne misle o budućnosti Hrvatske i hrvatskog naroda. Ne vide statistiku koja neumoljivo pokazuje stalno povećanje broja mladih koji odlaze iz Hrvatske. To je velik problem, iako postoji nada kako će se u sudaru sa europskom stvarnosti ti Hrvati, kao i oni koji su odselili ranije, vratiti i Hrvatsku. A što s onima koji se ne vrate i čija djeca neće znati hrvatski jezik?
Ona nije Hrvatica
Na to pitanje ukazala je jedna osmogodišnja hrvatska djevojčica koja je nedavno, svojoj učiteljici u Mainzu, nesvjesno objasnila kako ona vidi identitet. Naime, u njen razred je stigla nova hrvatska učenica. Roditelji Hrvati, preselili su iz jednog grada u drugi, kamo su je upisali na redovnu nastavu. Prilikom upoznavanja novih učenika, učiteljica je kazala kako sad u razredu imaju dvije nove Hrvatice. No, učiteljicu je zatekla reakcija jedne djevojčice koja je došla do nje i prišapnula joj: „Ivana Hrvatin (promijenjeno ime i prezime djevojčice) nije Hrvatica, ona ne zna govoriti hrvatski!“.
Nije li joj identitet ugrožen
Nažalost, takvo poimanje hrvatstva kod djece u hrvatskom iseljeništvu nije rijetko. Ta mala bića, rođena u tuđini, u koje bi Hrvatska trebala uprti svoj pogled radi eventualnog povratka, možda su još premala da ih se pita o ljubavi prema Hrvatskoj. Ali očito su dovoljno velika da poimanje identiteta prenesu onako kako ih se uči u njihovim školama.
Čini mi se kako odgovorni u hrvatskom društvu i politici nisu dovoljno svjesni te činjenice koliko je identitet novijih generacija Hrvata u iseljeništvu ugrožen. Jer, djevojčica kojoj su roditelji Hrvati, koja nosi staro hrvatsko prezime i odnedavno polazi hrvatsku nastavu, za drugu djecu nije Hrvatica jer ne zna hrvatski jezik. Nije li njen identitet ugrožen?Sigurna sam kako će mnogi na ovu priču konstatirati kako su tu roditelji najveći krivci. Možda i jesu, jer u pozadinu guraju svoju migrantsku pozadinu i s djecom razgovaraju na njemačkom. Ali ima još dosta roditelja koji žarko žele učiti svoju djecu svemu hrvatskom.
Ali, kako, kad im iz Hrvatske ne šalju hrvatske učitelje za nastavu hrvatskog jezika? O tom problemu pročitajte u ovom broju Fenix Magazina koji govori o problemima Hrvatske nastave Hessen. A oni leže u činjenici da Ministarstvo obrazovanja ne može pronaći učitelje koji će doći u Frankfurt i raditi za plaću od 1.400 eura mjesečno! Ukoliko ne poveća plaću, pitanje hrvatskog identiteta u Njemačkoj će biti još upitnije.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Pogledajte što još donosi novi broj tiskanog izdanja Fenix Magazin koji je na svim kolodvorima i većim prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu….
