Hrvatska pjesnikinja i književnica Malkica Dugeč rođena je 3. lipnja 1936. godine u Zavidovićima u Bosni i Hercegovini. U hrvatskoj književnosti prisutna je već od pedesetih godina. Školovala se u Sarajevu i Zagrebu, gdje je 1953. godine maturirala. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1959. godine hrvatski i ruski jezik i književnost. Nakon studija radila je kao profesorica u Požegi, Loboru, Gradcu kraj Drniša i Donjem Miholjcu.
Književnim se radom počela baviti u ranoj dobi, objavljujući pjesme početkom 1950-ih godina. Prvu zbirku pjesama „Crveni biseri“ objavila je 1960. godine u Požegi.
Godine 1972., nakon političkih zbivanja vezanih uz Hrvatsko proljeće, napustila je Hrvatsku i nastanila se u Stuttgartu, gdje je nastavila živjeti i djelovati u okviru hrvatske kulturne zajednice u iseljeništvu.
Tijekom svojega dugogodišnjeg književnog rada objavila je tridesetak knjiga poezije i proze te je zastupljena u brojnim hrvatskim antologijama i leksikonima. Njezino se stvaralaštvo tematski veže uz vjeru, domovinu, jezik, identitet i iskustvo iseljeništva.
Članica je više kulturnih i književnih udruga, među kojima su Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori te Deutsche Gesellschaft für Kroatistik.
Dobitnica je više književnih nagrada, među kojima su nagrade„Antun Branko Šimić“ i „Fra Lucijan Kordić“.
Malkica Dugeč, jedna je od najpoznatijih hrvatskih pjesnikinja u izvandomovinstvu. Njezin opus, građen kroz više desetljeća stvaranja, snažno svjedoči o trajnoj povezanosti s hrvatskim jezikom i identitetom. Kao autorica i intelektualka, ostaje simbol ustrajnosti, domoljublja i vjernosti hrvatskoj riječi, a njezino stvaralaštvo potvrđuje snagu kulture koja nadilazi granice i povezuje generacije Hrvata diljem svijeta.
Fenix-magazin/SČ/Lucija Šarčević
