Neprodana odjeća i obuća često završe u smeću – ali to se sada mijenja za robu velikih tvrtki. Nova uredba EU mogla bi imati implikacije i za potrošače, piše Njemačka tiskovna agencija (dpa).
Velike tvrtke u Europskoj uniji više neće smjeti uništavati neprodanu odjeću i obuću. Uredba EU u tom smislu stupa na snagu danas, a cilj joj je osigurati da pogođene tvrtke preprodaju ili doniraju svoju robu umjesto da je bacaju. Trenutno je odlaganje ponekad jeftinije od skladištenja, obnavljanja ili ponovnog nuđenja proizvoda na prodaju.
Međutim, primjenjuju se iznimke – na primjer, ako je roba opasna, oštećena ili zaprljana ili se ne može ponovno upotrijebiti ili obnoviti. Predmeti koji se nude kao donacije socijalnim poduzećima sa sjedištem u EU, ali nisu prihvaćeni u određenom roku, također se mogu uništiti. Novi zahtjevi stupit će na snagu kasnije za manje tvrtke.
Trgovačko udruženje vidi koristi za potrošače
Prema Njemačkom savezu trgovaca na malo (HDE), zabrana bi mogla donijeti koristi potrošačima: glavni izvršni direktor Stefan Genth sugerira da bi se mogla povećati ponuda robe s popustom – poput one koja se prodaje putem prodajnih mjesta, trgovina s rasprodajom ili rabljenih kanala. Također predviđa potencijalne koristi za okoliš, „budući da se uništava manje odjeće u stanju kao nova, a proizvodi se češće preprodaju ili doniraju.“
Međutim, Genth napominje da se maloprodajni sektor suočava s izazovima: „Ne može se sva neprodana roba jednostavno preprodati ili donirati.“ Razlozi mogu uključivati oštećenu ambalažu, visoke logističke troškove, nedostatak potražnje ili nisku vrijednost proizvoda. Trgovci bi imali dodatne troškove za skladištenje, sortiranje, obnovu i remarketing. Tome se dodaju zahtjevi za dokumentaciju, pravne nesigurnosti i praktične prepreke u vezi s donacijama ili tržištem rabljene robe.
Udruga: Ograničen utjecaj na europske tvrtke
Modna udruga GermanFashion podržava novu uredbu. „Odjeća je vrijedan proizvod i treba izbjegavati njezino uništavanje“, kaže izvršni direktor Thomas Lange. Napominje da zabrana uništavanja šalje važan signal u vezi s odgovornijim korištenjem resursa.
Međutim, malo je vjerojatno da će uredba imati veliki utjecaj na mnoge europske tvrtke za odjeću, jer se neprodana roba općenito ne uništava. Prema Langeu, pravi izazov leži u ogromnim količinama jeftinih proizvoda “ultra brze mode” koje potrošači naručuju izravno od dobavljača izvan Europe. Poziva da se od tih tvrtki u budućnosti zahtijeva da dijele troškove prikupljanja, sortiranja i recikliranja rabljenog tekstila, baš kao što to čine europski proizvođači.
Savez njemačke tekstilne i modne industrije kritizira zakon jer nije u skladu sa stvarnošću, opterećuje domaću industriju birokracijom i ne rješava temeljne uzroke problema brze mode. Stručnjak Jonas Stracke tvrdi da postizanje veće održivosti zahtijeva funkcionalne strukture za prikupljanje, sortiranje i recikliranje. Sve dok ti preduvjeti nedostaju, zabrana uništavanja ostaje “papirnati tigar”. “U praksi, nažalost, ne daje pravi doprinos kružnom gospodarstvu.”
Ekolozi pozivaju na provedbu
Ekološke organizacije smatraju da novi propisi ne idu dovoljno daleko. Dok Moritz Jäger-Roschko iz Greenpeacea pozdravlja zabranu kao pravi potez, on ukazuje na rupe u zakonu koje bi korporacije mogle iskoristiti. „Tvrtke mogu lako zaobići pravila – na primjer, pogrešnim označavanjem proizvoda. Bez stroge provedbe, ništa se neće promijeniti u praksi.“ Ključni problem – brza moda – ostaje neriješen zakonom.
Iz perspektive WWF-a, zabrana uništavanja važan je prvi korak. Međutim, zakon je učinkovit samo onoliko koliko je učinkovita njegova provedba, kaže Silke Düwel-Rieth iz ekološke organizacije. „Postat će učinkovit samo ako nadležna tijela dosljedno prate i provode zahtjeve.“ Prema Europskoj komisiji, između četiri i devet posto neprodanog tekstila u Europi godišnje se uništi prije nego što se ikada nosi. Ovaj otpad generira oko 5,6 milijuna tona emisija CO2.
Fenix-magazin/SČ/dpa
