Njemačka s velikom spremnošću prihvaća ukrajinske izbjeglice. Ali, ima i naznaka da trgovci ljudima pokušavaju iskoristiti situaciju žena, djevojaka i dječaka koji sami putuju, piše DW.
Jedan 55-godišnji muškarac nudi mladim ženama iz Ukrajine mogućnost da ih poveze do Hamburga. A on je policiji već poznat zbog seksualnog napastovanja. Dva prijatelja, jedan 29 godina, drugi 21 godinu, obraćaju se ciljano ženama koje putuju same ili s djecom. Dva muškarca, 50 i 53 godine, kreću se na području gdje se izbjeglicama koje stižu daju prve potrepštine i mladim ženama nude novac ako će poći s njima, navodno njihovoj kući.
„Nažalost postoje ljudi koji bi htjeli iskoristiti očaj i tešku situaciju izbjeglica koje stižu. Oni su upadljivi tako da upadaju u oči i dragovoljnim pomagačima i našim pripadnicima savezne policije. Broj takvih slučajeva kreće su oko manjih dvoznamenkastih brojeva, ali dosad nismo zabilježili kazneno djelo, dakle da je nekome takav pokušaj urodio plodom”, kaže jedan glasnogovornik savezne policije u izjavi za DW.
Njemačkom se upravo širi ogroman val solidarnosti i spremnosti pomoći ukrajinskim izbjeglicama. Ali, s obzirom na više od 80.000 ljudi koji su dosad od ruskog napada na Ukrajinu pobjegli u Njemačku, i trgovci ljudima tu vide svoju šansu. Svakodnevni kaos na berlinskom glavnom kolodvoru nudi im gotovo perfektne mogućnosti za maltretiranje žena.
„Sad smo upravo imali jednu šokiranu Ukrajinku kojoj se upravo to dogodilo. Već je zato nekima izrečena zabrana dolaska na kolodvor. Imamo jako velik broj ljudi koji s poštenim namjerama žele pomoći, a s druge strane su tu i osobe koje žele iskoristiti ovu kaotičnu situaciju”, kaže predstavnik savezne policije.
Registracija i informiranje kao sredstvo protiv zloporabe
Dragovoljni pomagači izvješćuju da su pratili osobe za koje su sumnjali da su trgovci ljudima dok oni nisu odustali od napastovanja žena. Policija je reagirala i na društvenim mrežama objavila upozorenja, na ukrajinskom, ruskom i engleskom. Na jutarnjim sastancima na kolodvoru dragovoljni pomagači se upozoravaju na tu opasnost. Ali, je li to dovoljno da se zaštiti žene i mlade koji stižu iz Ukrajine?
„Bolje bi bilo kad bi se oni koji žele kod sebe primiti neku ukrajinsku ženu ili obitelj trebali registrirati”, kaže Monika Cissek-Evans, „nažalost i ovdje ljudi pokušavaju izrabljivati one koji su ovdje novi. I ne obraćaju se izbjeglicama samo muškarci, ni ženama ne bi trebalo slijepo vjerovati.”
Ova socijalna pedagoginja je prije više od 20 godina u Münchenu osnovala savjetovalište Jadwiga, koje je namijenjeno žrtvama trgovine ljudima. Za ime organizacije je svjesno odabran poljski oblik imena Hedwiga, jer su u ruke kriminalcima dospijevale osobito žene iz istočne Europe. Cissek-Evans i njezin tim upravo rade na letku na ukrajinskom jeziku koji će idućih dana biti podijeljen po kolodvorima.
„U njemu stoje stvari kao: ne puštajte svoju putovnicu iz ruku. Zadržite svoj telefon uvijek uza se. Fotografirajte registarsku oznaku automobila prije nego što uđete u neki automobil. Zatražite da vam osoba koja vam nudi stan ili sobu pokaže svoju osobnu iskaznicu. Zapišite ime i adresu. Budite oprezni ako vam netko obeća puno novca na brzinu.”
Njemačka, javna kuća Europe
Ako netko može objasniti kako brzo žene mogu upasti u prisilnu prostituciju onda je to Huschke Mau. Autorica i aktivistica, čije ime je pseudonim, sama je deset godina radila u prisilnoj prostituciji i napisala autobiografsku knjigu. Naslov simbolizira njezinu borbu: „Oduzimanje ljudskog dostojanstva – zašto moramo ukinuti prostituciju?”
„Svakoga dana u ovoj zemlji milijun i dvjesto tisuća muškaraca idu nekoj prostitutki. Njemačka je cilj broj jedan unutar Europske unije za trgovinu ljudima. Mi smo javna kuća Europe, to bi nam moralo biti neugodno. A s obzirom da je tržište i potražnja tako velika, trgovci ljudima i svodnici već na peronu se obraćaju ukrajinskim ženama, jer znaju da na izbjeglicama mogu puno zaraditi.”
Na Twitteru u takozvanim forumima za korisnike seksualnih usluga već se može čitati poruke o novim „ukrajinskim prostitutkama” u omiljenoj javnoj kući i fantazije o silovanju ukrajinskih „seksualnih robinja”. Huschke Mau strahuje da mnogim ženama i djevojkama koje putuju same nakon strahovitog iskustva s ratom prijeti u Njemačkoj sljedeća trauma.
„Meni je jedna volonterka pričala da se jedna Ukrajinka nije usudila na kolodvoru ni popiti nešto, jer se bojala da bi u piću mogao biti neki opijat uz pomoć kojeg bi mogla završiti u javnoj kući. Brzo ćemo vidjeti da će javne kuće biti pune Ukrajinki, a to je sramotno. Mnogi ljudi su vjerojatno spremni pomoći, ali ukrajinska žena bi trebala kad ovamo dođe u svakom muškarcu najprije vidjeti potencijalnog korisnika usluga prostitutki.”
Fenix-magazin/MMD/DW
