Ljudi su zauvijek odlazili sa svojih ognjišta u želji i nadi za boljim životom. Bilo da se radi o prvoj susjednoj državi koja nudi nešto više i bolje, ili pak o posve dalekom kontinentu. Postoje mnogi razlozi koji čovjeka natjeraju da digne sidro i krene!
U većini slučajeva oni koji odlaze u početku misle da je to privremeno. Odlaskom ne prestaje ljubav i povezanost sa zavičajem, ali neke odluke se vremenom promjene.
Novo odredište je ujedno sredina koja pruža kvalitetniji način života i življenja. Pokušaj dostignuća i postignuća koje iz raznih razloga nije bilo moguće postići u svojoj zemlji. Ponekad je to i preživljavanje.
Brojni su razlozi koji natjeraju čovjeka da se odseli iz svoje domovine potraži u tuđini ono što iz mnogih razloga nije mogao ostvariti u domovini. Iseljavanje Hrvata bi naše političare trebalo nagnati na zabrinutost i razmišljanje.
Jer ako se ti “privremeni” odlasci pretvore u trajni ostanak u drugoj zemlji, tad će biti kasno.
Ili je već kasno !?
O povratku malo tko govori! Ta tema se zaobilazi. Potencijalni povratnici su oni koji se nisu snašli u tuđem svijetu.
Bilo da se radilo o “lošoj sreći” s poslodavcem ili stanodavcem.
Njihov broj je izuzetno mali. Ostali uplove u rutinu novog života. Uglavnom dobiju i ostvare ono zbog čega su otišli.
To se prvenstveno odnosi na radno mjesto odnosno posao za koji dobivaju redovna primanja, te zdravstveno,socijalno i mirovinsko osiguranje.
Važno je također spomenuti da je jedan od bitnih čimbenika i funkcioniranje pravne države. Sistem u kojemu je zaštićen čovjek i njegova prava. Što je vrlo često misaona imenica u matičnoj zemlji.
Svatko tko osjeti takav način života,vrlo je mala vjerojatnost da će se poželjeti vratiti u domovinu. Na bolje se lako priviknuti, ali iz tog se vraćati u gore je mnogima neprihvatljivo,što je i posve razumljivo.
Dakako da postoje krivci za takvo stanje, ali se i dalje (nekad manje,a nekada više) pakuju koferi i kupuju karte u jednom smjeru s cijelom obitelji.
Posljedice se osjete, ali se i o njima šuti kao da će tako manje boljeti.
Glasni su samo poslodavci koji “na sva zvona” traže radnike naglašavajući puno bolje uvjete rada i primanja već ranijih godina.
Zar su ljudi trebali iseliti i da postepeno dolazi do deficita radne snage u određenim zanimanjima – da se tada “otvore oči” poslodavcima!? Jer nitko ne bi otišao da mu je bilo dobro!
Povratak?
Ljudi se uvijek vraćaju tamo gdje im je (bilo) dobro….Tako se Hrvati nakon godišnjih odmora ili blagdana vraćaju u Njemačku, Austriju, Irsku….dok jednom i u Hrvatskoj i BiH im ne bude dobro, pa se požele vratiti i ostati!
Fenix-magazin/MD/D.Škegro
