Dobro, oduvijek su ljudi odlazili, rađali se pa moraju i umrijeti. Ali u ovako malo vremena čini mi se nikad ovoliko.
Piše: Dr. Jure Burić
Odoše nam vrsni hrvatski pjevači, glumci, športaši, biskupi, umjetnici…, odoše i političari. Odoše tiho, kao da ih netko od nas (u)krade.
I ništa sa sobom ne odniješe. Ostaviše sve. I svoje blago i svoja djela. Neki manja, neki veća.
S kakvim će teretom stupiti pred Gospodina, e to ne znamo! Volio bih da se teret Gospodinu svidi, bez obzira kakvi bijaše na ovome svijetu. Jer Gospodin uvažava i pokajanje u “posljednjem trenutku”.
Danas ode još jedan velikan hrvatskog športa. Ode naš Cico Kranjčar, veliki čovjek, nogometaš i nogometni trener. Sjećam se njegove utakmice kad je u sezoni 1981/82 godine osvojio prvenstvo s Dinamom. Bio sam na toj utakmici zajedno s mojim tada jedanaestogodišnjim sinom na Maksimiru.
Hvale je je vrijedna i njegova karijera u kojoj je uvijek iskazivao odlike dobrog i čestitog čovjeka i pravog Hrvata. Prošao je puno toga, od vrsnog nogometaša Dinama do njegovog trenera, sjajnog igrača Rapida pa do izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.
Svojom neposrednošću i uvijek nasmijan plijenio je simpatije suigrača i navijača. Čiji je bio istinski ljubimac.
Za sve one radosne trenutke koje nam je naš Cico priređivao na terenu i izvan njega s tugom i poštovanjem opraštamo se od njega moleći Gospodina da mu bude milostiv i nagradi ga svojim mirom, a njegovoj obitelji dade utjehu i kršćansku nadu!
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
