Projekt “Utjecajne hrvatske žene” je vrijedan i dobrodošao tim više jer razbija predrasude, ne toliko o ženama, koliko o ženama hrvatskog podrijetla, a potom i svih hrvatskih iseljenika, a koje nažalost u domovini, još uvijek postoje.
Ovaj projekt pokazuje kako je hrvatsko iseljeništvo uspješno, inteligentno, sposobno, te kako ima puno toga za reći i svijetu i domovini”, kazala je jučer na panelu u hotelu Sheraton, Marijana Dokoza.
Književnica i urednica Fenix Magazin koja djeluje u Njemačkoj, na panelu kojeg je organizirala Mreža hrvatskih žena, a na kojem su se okupile žene iz cijelog svijeta je govorila na temu “Mediji, književnost i položaj hrvatskih žena u Njemačkoj”.
Pojasnila je ulogu prvih žena koje su dolazile iz domovine, a potom i novijih generacija u društvu u Njemačkoj.
Govorila je o nastanku Fenix Magazina kao jedinog hrvatskog medija u iseljeništvu koji se detaljno i opširno bavi životima, problemima, ali i uspjesima, ne samo žena, već Hrvata općenito u iseljeništvu, te koji već pet godina “živi”, među iseljenicima.
“Nedavno me njemačka kolegica upitala; ukoliko bih se sad vratila u Hrvatsku, što bih sa sobom ponijela iz Njemačke u Hrvatsku. Mislila je na njemačku disciplinu, definiciju društva u Njemačkoj, pa i drugačiji način razmišljanja, djelovanja i poslovnog iskustva kojeg bi 
se moglo primijeniti u Hrvatskoj. No, rekla sam joj kako bih ponijela iskustvo s hrvatskim iseljenicima, njihove priče, uspjehe, pa i poraze, te probleme s kojima su me tijekom ovih pet godina kroz Fenix upoznavali“, kazala je Marijana Dokoza.
Govorila je o istinitim i šokantnim pričama hrvatskih žena s kojima se susrela tijekom svog novinarskog rada u Njemačkoj, a o kojima je pisala ne samo u Fenix Magazinu, već i u Večernjem listu.
Iz jedne takve priče nastala je i njena knjiga Grijesi koja je i u domovini i iseljeništvu izazvala pozornost čitatelja.
Publiku je zanimalo i mogu li se, te usuđuju li se hrvatske žene u iseljenštvu u slučaju obiteljskog nasilja, te drugih životnih problema kao što su 
zlostavljanje na radnom mjestu u smislu prekovremenog rada koji nije plaćen, obratiti hrvatskim katoličkim misijama i drugim domovinskim zajednicama u tuđini. Također, koliki je u tome hendikep nepoznavanje jezika, a s kojima se prva generacija često susretala.
“Iskreno, ne usuđuju se. Iako bi im katoličke misije u većini izišle ususret, prva generacija hrvatskih žena, rijetko će tu pomoć, pa ni zbog nepoznavanja jezika, potražiti kod svojih Hrvata. Razlog je jednostavan: sramota i strah od sažalijevanja članova zajednice kojoj pripadaju. Nitko ne želi da ga se žali, niti da svoje probleme iznosi pred susjedima, jer jedna hrvatska zajednica u tuđini je kao jedno selo u kojem se svi poznaju. Baš kao i u domovini, žene su prije trpjele, one koje su to činile cijeli život, činit će to i dalje. No, nove generacije su jedna nova priča. One imaju život u kojem ne moraju trpjeti, u kojem imaju snage dignuti svoj glas”, kazala je Dokoza.
Fenix Magazin/IM
