U nedjelju, 14. lipnja, u Hrvatskoj kulturnoj zajednici Mainz održana je promocija zbirke istinitih pripovijedaka „Zašto je Marina plakala?“ autorice Gordane Kopačević iz Bruchsala.
Knjigu su, uz autoricu, predstavile književnica i novinarka Marijana Dokoza, predsjednica HKZ Mainz Jasna Ačkar te autorica Katica Kiš, dok je ulomke iz knjige čitala dopredsjednica HKZ Mainz Zdena Galić. O temi i porukama knjige kratko je govorio i generalni konzul Republike Hrvatske u Frankfurtu Vedran Konjevod.
Zbirka kroz niz emotivnih i životnih priča progovara o ljubavi, obitelji, iseljeništvu, gubitku, vjeri te snazi čovjeka da se suoči sa životnim kušnjama. Autorica na dojmljiv i topao način oslikava svakodnevne sudbine, podsjećajući na vrijednosti koje nas povezuju i oblikuju.
Događaj koji je obilježio sudbinu jedne djevojke
Središnja priča prati Marinu, mladu djevojku koja odlazi u Njemačku u potrazi za boljim životom. Ondje pronalazi ljubav, ali i doživljava razočaranje koje obilježava njezinu sudbinu. Kroz njezin životni put autorica progovara o teretu društvenih očekivanja, osudama okoline, usamljenosti i psihičkoj boli koju pojedinac često nosi i kad to drugi ne vide.
U svom predgovoru književnik Ivo Mijatović istaknuo je kako je knjiga „dokument jednog vremena i života pretočen u pripovijetke“. Naglasio je i da je tijekom uredničkog rada nastojao sačuvati autoričin izvorni glas, ističući da njegov zadatak „nije bio da ih mijenja, već da ih osnaži“, kako bi pripovijedanje zasjalo u punoj snazi. Posebno je izdvojio autoričinu sposobnost da piše „iz srca, ali i iz pamćenja, iz kolektivnog i osobnog“, zbog čega se u njezinim pričama prepoznaju mnogi čitatelji, osobito oni koji su iskusili život između domovine i iseljeništva.
Više zanimljivosti: GORDANA KOPAČEVIĆ: Marinina priča nikoga neće ostaviti ravnodušnim
Umirovljeni učitelj Ivan Đurić u svom je osvrtu napisao kako se snaga knjige ne može u potpunosti prenijeti riječima, jer svaki čitatelj mora vlastitim iskustvom upotpuniti doživljaj. Zato je uspoređuje s nečim što se „ne može prepričati nego samo doživjeti“.
Mislila je da je nečista
Na pitanje što je bio najdublji razlog Marininih suza i zašto je upravo njezina priča postala naslov knjige, autorica je odgovorila: Marina je bila djevojka koja je zbog jedne pogreške u mladosti mislila da je obilježena i nečista. Upravo joj je taj osjećaj obilježio život. Cijeli život nosila je taj križ, nesposobna oprostiti sebi ono što joj možda drugi nikada nisu ni zamjerili onoliko koliko je sama sebi zamjerala, rekla je Gordana.
Posebno emotivan dio knjige čini odnos Marine i njezine majke Kate. Njihova priča govori o bezuvjetnoj majčinskoj ljubavi, ali i o boli koju roditelj osjeća gledajući patnju vlastitog djeteta, a ne može mu pomoći. Predstavljači su upravo te stranice istaknuli među najpotresnijima u zbirci.
Iako naslovna pripovijetka zauzima središnje mjesto, knjiga donosi i niz drugih priča o djetinjstvu, ratnim iskustvima, iseljeničkom životu, zavičaju, obitelji i osjećaju pripadnosti. Sve ih povezuje potraga za domom, ljubavlju i dostojanstvom unatoč životnim udarcima.
Tijekom predstavljanja razgovaralo se i o tome koliko su priče autobiografske te gdje završava stvarnost, a počinje književna fikcija. Autorica je istaknula da mnogi likovi i događaji imaju uporište u stvarnim životima, ali da književnost omogućuje dublje razumijevanje ljudskih sudbina i emocija.
Teret predrasuda
Publika je s velikim zanimanjem pratila razgovor, a brojna pitanja pokazala su koliko su teme koje knjiga otvara i danas aktualne. Iseljeništvo, obiteljski odnosi, položaj žena, teret predrasuda i potraga za unutarnjim mirom teme su koje se i danas prepoznaju u životima mnogih ljudi.
– Zbirka „Zašto je Marina plakala?“ nije priča samo o jednoj ženi, iako je Marina njezina okosnica. Sve te priče govore o svima koji su nosili vlastite križeve, tražili oprost, ljubav i razumijevanje te pokušavali pronaći svoje mjesto u svijetu, a u tome možda nikada nisu u potpunosti uspjeli, zaključila je autorica Gordana Kopačević.
Fenix-magazin/Zvonko Bosnić
