Priča o Hrvatima u iseljeništvu koji su davno napustili domovinu iz ovih ili onih razloga pa sad pametuju i poručuju svojima u domovini neka se radije drže kuće nego tuđine, najdraža je verzija većini Hrvata u Hrvatskoj.
K tome još dodajmo kako mnogi misle da su prvi hrvatski iseljenici tek obični bauštelci i čistačice (iako je i to častan posao), a njihova djeca integrirani „Švabe“ koji Hrvatsku vide samo kroz ljeto, more i zabavu pa smo tako dobili ogromne neutemeljene predrasude, zbog kojih iseljeništvo i domovina nikako ne mogu rukom pod ruku.
Zar sve Hrvatice samo čiste
Iseljeništvo nikad te predrasude neće pobijediti, pa čak niti sada kada sve više Hrvata i hrvatskih obitelji seli u Njemačku, dolazeći tim istim Hrvatima o kojima imaju tolike predrasude. Zašto? Evo i odgovora. Sjedim prije nekoliko dana u društvu jedne Hrvatice koja je tek prije nekoliko mjeseci stigla iz Hrvatske u Njemačku, kad ona u jednom trenutku upita: „Zašto sve Hrvatice u Uniklinik (bolnici) rade kao čistačice? Pogledam je upitno, a ona će dalje: „Zaposlila sam se tamo prije tri mjeseca i shvatila da sve naše žene tamo čiste“.
Ma, je li doista tako? Naravno, nije! Istina, neke Hrvatice rade kao čistačice u bolnici. No, ako bolje pogledamo, te Hrvatice su u Njemačku došle prije koji mjesec, možda godinu-dvije, ne znaju jezik, niti imaju obrazovanje s kojim bi mogle raditi u Njemačkoj bez poznavanja jezika.
Bio bi apsurd reći da na oko četiri tisuće Hrvata koliko ih živi u tom gradu, sve Hrvatice čiste u bolnici.
I mladi Hrvati su uvidjeli što rade naši političari
Niti jedan pošten posao nije sramotan, pa ni čistiti ili biti na baušteli, raditi u trgovini pa čak niti odvoziti smeće ili voziti tramvaj, a što sve više Hrvata radi, npr. u Mainzu.
Sramota je ne uvidjeti predrasude koje gajimo prema drugome. Sramota je osuditi, a ne poznavati situaciju. I sramota je ne htjeti rješavati problem, već baviti se prošlošću kako bi se taj problem zataškao. A ovo potonje rade naši političari. To su uvidjeli čak i mladi Hrvati, oni od osamnaestak, dvadesetak i koju godinu i to, nećete vjerovati, Hrvati iz iseljeništva.
Mlado hrvatsko iseljeništvo na ponos svoga naroda
Jer, kad je nedavno HRT (hrvatska nacionalna televizija) snimala prilog u Mainzu s mladim Hrvatima u povodu 50. obljetnice Hrvatske katoličke zajednice, novinarka ih je upitala kako oni doživljavaju sebe, svoj identitet, svoju kulturu, njeguju li sve to i misle li da će jednoga dana izgubiti svoj hrvatski identitet u tuđini. No, jedan joj je osamnaestogodišnji mladić odgovorio ovo: „Svaku večer gledam Dnevnik, pratim što se događa u Hrvatskoj i nikako ne mogu shvatiti zašto se naši političari toliko bave prošlošću, a tako malo ovime što je danas. Vidite li vi situaciju u Hrvatskoj? Recite, bi li se trebali baviti problemima zbog kojih Hrvati odlaze iz Hrvatske ili onime što je bilo u prošlosti? A o identitetu nas u tuđini! Ne znam zašto nas svi vi mediji koji dolazite iz domovine stalno to pitate. Mi smo Hrvati i ostat ćemo Hrvati, ali smo i mladi ljudi koji odu kod Talijana, naruče pizzu, plate, zahvale se, i ne pitaju ga za njegov identitet.
Vjerujte, u ovih jedanaest godina koliko sam u tuđini, prvi put sam bila ponosna jer sam dio tog iseljeništva u kojem rastu inteligentni mladi Hrvati, bez predrasuda prema domovini i drugim nacijama s kojima dijele suživot. Vole i čvrsto se drže svoga, ali poštuju tuđe. Baš onako kako su nas naši stari učili.
Bit će ponosi i Hrvati u Mainzu u subotu 28. listopada će svi zajedno proslaviti 50. obljetnicu Hrvatske katoličke zajednice u Mainzu koja će se održati u Ludwig-Eckes-Festhalle u Nieder-Olmu (Pariser Straße 151 u 55268) s početkom u 19 sati.
U zabavno-kulturnom programu nastupit će hrvatski branitelj i pjevač Đuka Čaić, folklorna skupina “Fra Filip Grabovac” skupina mladih te zbor Hrvatske katoličke misije Mainz.
Ulaz je slobodan.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
