Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja osudilo je usmrćivanje vuka u Gračacu i napomenulo da se radi o kaznenom djelu za čije su procesuiranje nadležni DORH i MUP, dok se stočari žale da država provodi kontradiktornu politiku zbog koje oni „hrane stoku za vukove“.
Povod za priopćenje Ministarstva gospodarstva bilo je tijelo vuka obješeno na prometnom znaku na ulazu u Gračac, koje je u subotu ujutro pronašla policija. Nekoliko dana prije, u noći sa 17. na 18. travnja, na OPG-u Đekić u selu Štikada kod Gračaca vukovi su u štali zaklali 87 ovaca.
Ministarstvo: Vuk je strogo zaštićena vrsta
Nekontrolirano ubijanje vukova može donijeti značajne štete u ekosustavu jer potencijalno dovodi do promjena u čoporu koje mogu rezultirati i raspadom čopora te odvajanjem jedinki i nepredvidivog ponašanja vuka u samostalnom pronalaženju plijena, upozorava ministarstvo i napominje da vuk kao vršni predator doprinosi balansu u ekosustavu, pogotovo kod regulacije divljači u ekspanziji.
Vuk je strogo zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, pa je njegovo namjerno ubijanje zabranjeno, a naknada za ubijanje jednog vuka iznosi 40.000 kuna uz kaznenu odgovornost. Zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine za onoga tko usmrti jedinku strogo zaštićene vrste.
Ministarstvo kaže da oštećenicima osigurava isplatu šteta od napada vuka, koje se na godišnjoj razini kreću oko 1,75 milijuna kuna. Na temelju prijava šteta i isplata nije zapaženo povećanje broja napada vuka.
Prema Zakonu o zaštiti prirode i EU-ovoj Direktivi o staništima, odstrel vuka može se dopustiti iznimno, u interesu javnog zdravlja i sigurnosti ljudi. Također, može se dopustiti odstrel radi sprječavanja ozbiljne štete na imovini, uključujući stoku, ali samo ako za to ne postoje druge pogodne mogućnosti i ako to neće štetiti očuvanju populacije.
Ministarstvo apelira na stočare da poduzmu dodatne mjere čuvanja domaćih životinja od velikih zvijeri, odnosno ako nemaju adekvatne ograde na štali i oboru da ih povise, ojačaju te ukopaju.
Stočari se osjećaju zakinuti
U stočarskim krugovima, međutim, smatraju da su zakinuti zaštitom vukova i da politika na njih prebacuje odgovornost, dok država sporo i nedovoljno plaća štete.
Suvlasnik OPG-a iz Udbine Stipo Gučanin kaže da je prije nekoliko godina od vukova stradala njegova 291 ovca, a država je priznala samo 77 grla koja su neposredno usmrćena.
Za ostalih 214 ovaca ocijenjeno je da su se pogušile u bjesomučnoj jurnjavi po staji pred vukovima. Za taj broj, koji u Hrvatskoj predstavlja veće stado, Gučaninu nije plaćena šteta.
Andro Čeović iz Konavala kaže da je prije dvije godine u njegovu stadu od vuka nastradalo 15 ovaca, ali neke od njih nije ni pronašao niti ih je prijavio.
Gučaninu su ovce plaćene po 800 kuna, a Čeoviću po 300 kuna, koliko se daje za staru ovcu. Oboje su na isplatu čekali dvije ili više godina.
Gučaninove ovce stradale su u prostoru ograđenom željeznom mrežom visokom 220 centimetara, a Čeovićeve na otvorenom krškom prostoru obraslom šumom na padinama planine Snježnice.
Prije je u Konavlima svaka kuća imala stado, sada imamo samo tri stada, a za koju godinu neće biti ni jedne ovce, žali se Čeović.
U brdskim stočarskim sredinama, gdje je tradicijska kultura očuvana, vuk se ne doživljava samo kao opasan predator, nego i mitološki nositelj uloge zla.
“Ne mogu razumjeti one koji štite vukove, a ne žele štititi ovce. Za mene je vuk zlo”, kaže Čeović.
Udruga: Štetu prebacuju na stočare
Predsjednik udruge Hrvatskih krških pašnjaka Ivan Tešija smatra da je politika zaštite stoke od vukova proturječna i neprovediva, a država se tako postavlja da bi skinula sa sebe odgovornost i smanjila troškove.
Odbacio je pomisao da je netko od stočara ubio vuka i izložio ga na prometni znak pored ceste kod Gračaca, jer da su to stočari uradili ne bi to javno pokazivali.
Predsjednik udruge koja na području osam hrvatskih županija ima više od 1500 članova, koji pak imaju ukupno više od 400.000 ovaca, 70.000 koza i 78.000 goveda, tvrdi da Hrvatska od EU-a prima velike novce za zaštitu vuka, ali ništa ne čini.
“Da Hrvatska provodi kvalitetnu politiku, vukovi ne bi tako učestalo radili štetu“, ističe Tešija.
Oni nama čak mudruju da slabo čuvamo stoku, a ljudi to rade cijeli život i čuvaju je kako najbolje znaju i mogu, dodaje.
Zakon je propisao izgradnju nastambe, kvalitetnu ogradu oko štale, postavljanje električnog pastira sa osam žica i slične mjere, a to su kriteriji koje stočari ne mogu ispuniti, upozorava Tešija.
“Primjerice, Hrvatske šume nam brane postavljanje električnih pastira, jer većina stočara obavlja ispašu na državnim površinama, a ne možemo ih dobiti u zakup zbog birokratskih odnosa”.
Čak i ako netko ima ugovor o zakupu parcele, šumari traže da skine električnog pastira, vjerojatno zato što iza toga stoji jak lovački lobi, kaže Tešija.
U Hrvatskoj ima dovoljno vukova
Stočari smatraju da u Hrvatskoj ima dovoljno vukova, a stanište im je dovoljno veliko da bi se moglo pribjeći interventnom odstrelu tamo gdje su štete od njih najveće.
“Kad mi vuk zakolje junicu, nisam izgubio samo meso, nego i dvije godine posla na uzgoju i deset godina za koje sam računao da ću biti miran”, napominje Tešija.
Osim toga, stoka je izložena i napadima čagljeva i križanaca vuka i psa, koji su prisutni čak i na otocima, npr. na Krku.
Umjesto da stoku plasiramo na tržište, mi zbog ovakve države njome hranimo vukove, zdvojan je predsjednik udruge Hrvatskih krških pašnjaka.
Fenix-magazin/SIM/Hina
