Hrvatska kolonija u njemačkoj rukometnoj Bundesligi brojnija je za još jednog hrvatskog rukometaša.
Za HSG Wetzlar dvogodišnji ugovor je potpisao Tomislav Kušan, 26-godišnji hrvatski reprezentativac koji je stigao iz makedonskog RK Eurofarm Pelister iz Bitola.
Hrvatski kružni napadač igrat će s brojem 10 na zelenom dresu popularnog njemačkog kluba iz Wetzlara, kluba u kojem je rukometnu karijeru završio Ivano Balić, jedan od najboljih hrvatskih i svjetskih rukometaša svih vremena. Kušanov suigrač u Wetzlaru bit će Ivan Sršen, rukometaš podrijetlom iz Metkovića koji ugovor s Wetzlarom ima do kraja ove sezone.
U razgovoru za Večernji list Tomislav Kušan govori o svojim prvim dojmovima nakon dolaska u Wetzlar, gdje je stigao nakon teške ozljede prvog pivota Patricka Gemppa, koji je pokidao križne ligamente na lijevom koljenu. A kakvo je to bilo Wetzlarovo hitno traženje i pronalaženje novog kružnog napadača u Tomislavu Kušanu najbolje je opisao generalni direktor HSG-a Björn Seipp slikovito rekavši kako je to bilo „pronalaženje igle u plastu sijena“.
– Poziv iz Wetzlara je stigao iznenada i nisam se nimalo dvoumio jer je njemačka Bundesliga najjača liga svijeta, a Wetzlar je poznati i stabilni njemački rukometni prvoligaš čiji dres je nosio i Ivano Balić prije nego se kao igrač oprostio od rukometa, kaže Tomislav Kušan na početku razgovora u kojem kaže kako je Wetzlar manji i lijepi grad koji se nalazi 70-tak kilometara od Frankfurta na Majni.
Svojim prvim dojmovima o momčadi je jako zadovoljan. Vidio se u međuvremenu i s ozlijeđenim Gemppom koji je u procesu rehabilitacije nakon operacije koljena.
– Sve je u klubu fenomenalno. Puno je igrača iz drugih zemalja koji su reprezentativci Švedske, Norveške, Danske, Slovenije, Crne Gore… Iako imam jezičnu barijeru, osjećam kako su svi u klubu dobri prema meni. Svi mi pomažu u prilagođavanju, pogotovo moji suigrači koji mi pomažu i u prevođenju ako što zatreba, kaže Kušan kojemu su uz zemljaka Ivana Sršena velika pomoć u prilagodbi i prevođenju kao i suigrači koji dolaze s prostora bivše Jugoslavije.
– Već sam počeo ići i na tečaj njemačkog jezika, na kojeg ide još par mojih suigrača tako da vjerujem ni s jezikom uskoro neću imati problema, kaže Kušan koji je trenutačno u fazi preseljenja iz hotela u stan gdje će mu uskoro stići u posjet i djevojka. Na pitanje jesu li velike razlike između njemačke te makedonske i španjolske lige u kojima je igrao.
– Da, ogromna je razlika. Ovdje se puno više trči nego recimo u makedonskoj ligi, koja je zajedno s hrvatskom i španjolskom neusporediva s Bundesligom. Ovo je ipak najjača rukometna liga svijeta i ovdje svatko može pobijediti svakoga. To je ono što impresionira i što tjera na još veći rad i ozbiljnost. Osjetio sam to odigravši dvije utakmice u ligi i jednu u kupu. Impresionira me što se svaka utakmica može izgubiti i dobiti. Nema favorita niti u jednoj utakmici i mala je razlika u klubovima koji su svi odreda sastavljeni od vrhunskih igrača.
Kako je bilo nastupiti pred domaćom publikom ovdje u Wetzlaru?
Igrao sam samo jednu domaću utakmicu, mislim da je bilo u redu. Publika me je dobro prihvatila, a ja sam bio zadovoljan igrom iako uvijek može bolje.
Treninzi ovdje u Bundesligi i recimo u hrvatskoj, makedonskoj ili španjolskoj ligi gdje ste igrali?
Treninzi su ovdje znatno naporniji. Svaki dan treniramo, jedan ili dva puta dnevno, pa teretana, pa opet rukomet. U odnosu na ono što sam ja prošao u Hrvatskoj i Makedoniji, to je neusporedivo. To su sasvim različite dvije dimenzije. U odnosu na Španjolsku je također razlika u korist Bundeslige. Svaki trening i svaka utakmice je ovdje takva da se nitko ne štedi.
Kakav je bio vaš rukometni put?
Počeo sam igrati rukomet sa sedam godina u SG Dubrava. Kasnije sam prešao u RK Medveščak, gdje sam bio dvije sezone. Prve godine smo igrali prvu B ligu, druge godine smo igrali u prvoj hrvatskoj ligi. Od tamosam otišao u Poreč na jednu godinu. Tad je Poreč bio prva liga. Poslije sam igrao tri godine u Španjolskoj, a zadnju godinu sam igrao u Makedoniji.
Gdje vam je bilo najbolje dosad najbolje ne računajući Wetzlar?
U Makedoniji, tamo je jako puno naših igrača, dobar je osjećaj, ne treba se prilagođavati posebno, jezik.. Najteže je bilo u Španjolskoj. Zbog jezika, prilagodbe. U Španjolsku sam došao iz hrvatske prve lige što je strašan skok, ogromna razlika. Kad odete iz prve hrvatske lige u španjolsku u klub koji je u top tri-četiri kluba, to je teško.
Jeste li poznavali izbornika Hrvoja Horvata prije nego vas je pozvao u reprezentaciju?
Da, iako mi nikada nije bio trener. On je bio trener Dubravi kad sam ja igrao u ZG Dubravi. On me je gledao kao igrača i pratio. Zahvalan sam mu na tome.
Kakav je bio osjećaj zaigrati za reprezentaciju Hrvatske i kakva su daljnja očekivanja od reprezentacije Odličan, za naježiti se. Kad krene utakmica i himna…. Sve je fenomenalno. Volio bih da me izbornik i dalje poziva, da imam priliku zaigrati i na nekom prvenstvu, na nekom velikom natjecanju. No, svjestan sam da će dosta toga ovisiti i o meni i hoću li se svojim igrama u Wetzlaru nametnuti klubu, a onda i reprezentaciji.
Fenix-magazin/MD/Večernji list/Stipe Puđa
