U utorak, 30. lipnja Akademski krug koji djeluje pri HKŽ München priredio je u velikoj dvorani doma ́Dobri o. Antić ́ predavanje i ugostio predavača prof. Stjepana Bergoveca koji je održao predavanje pod naslovom Sloboda i kršćanstvo.
Prof. Stjepan Bergovec član je Akademskog kruga od samoga početka i uvijek je bio spreman uskočiti, ukoliko se ne bi pronašao predavač. U svom razmišljanju glede predavanja postupio je povijesno, filozofski i teološki.
Ljudi su slobodna bića
Kazao je: Mi smo slobodna bića. Sa slobodom ostvarujemo svoju moć u svijetu, iskorištavajući ga i čuvajući ga. Sa slobodom činimo dobro i zlo. Sloboda ne može biti neograničena, jer mi kao ljudi nismo neograničeni. Trebamo naći ovozemaljsko konačno mjerilo pomoću kojeg bismo mogli vrednovati ne samo konačnost svoga vlastitog života nego i konačnost naše cjelokupne okoline. Nažalost do danas nije uspjelo uspostaviti suglasnost u tome u čemu se sastoji to mjerilo
Priča o Adamu i Evi
Osvrnuo se na biblijski izvještaj o Adamu i Evi i kazao, da je primarna zabluda prvog čovjeka a tako i naša zabluda, postati kao Bog. Spomenuo je molitvu psalmiste koji moli da ga Gospodin nauči brojiti dane i da mu Gospodin objavi svršetak i kolika je mjera njegovih dana (Ps 90.12; 39,5). Baš ta molitva, taj razgovor s Bogom bio bi pravi korak za pronalaženje etičkog mjerila čovjekove slobode i odgovornosti.
Grčka filozofija
U svom razmišljanju glede grčke filozofije rekao je, da je ta filozofija u svome antropološkom a potom i ontološkom razdoblju pridavala slobodi znatno više pozornosti. Dotaknuo se Aristotela koji nas u svojoj “Politici” uči, da se razuman i pametan čovjek trudi oko skupljanja blaga samo onoliko koliko mu treba za život, a moderan čovjek ima posve drugo mišljenje. Današnji čovjek je posve prisvojio mišljenje filozofa i državnog teoretičara Th. Hobbesa (1588.-1679.) koji kaže: “Ne postoji nikakav finis ultimus – konačni cilj, niti najveće dobro. Sreća se sastoji u neprestanom rastu zahtjeva, požuda za jednim, pa onda za drugim predmetom… Razlog ovome leži u tome što ljudske čežnje teže osiguranom užitku za sada i za budućnost, a ne samo za tu i tamo. Čovjek sadašnju moć i sadašnja sredstva za ugodan život ne može osigurati bez stjecanja još veće moći.
Darovana sloboda
U svom daljnjem razmišljanju prof. Bergovec je kazao, da je Bog svakom čovjeku darovao slobodnu volju i sloboda se može promatrati u fizičkom i u psihičkom smislu. U fizičkom smislu sloboda predstavlja mogućnost ili nemogućnost kretanja. Tako primjerice nisu slobodni oni koji su robovi ili u ropskom stanju, zatvorenici, kažnjenici, logoraši itd. U psihičkom smislu kad osoba pati od nekih teških psihičkih poremećaja ili seksualnih devijacija koje tu osobu toliko obuzimaju, da im se uopće ne može oduprijeti. Sloboda se koji put pokazuje kao izvanjska mogućnost izbora, ali takva u kojoj će se osoba osjećati loše što god učinila.
Iznio je primjer roditelja koji bi iz požara morali spašavati svojih petero djece u vrlo ograničenom vremenu. Morali bi odabrati koje će dijete spasiti, jer nemaju objektivnih mogućnosti to učiniti svima. Što god učinili i koga god spasili, neće se osjećati dobro u svojoj savjesti, jer su zapravo morali biti na štetu nekome od njih, odnosno na štetu djece koju su morali žrtvovati.
Zatim je govorio o slobodi vanjskoj i unutarnjoj, pozitivnoj i negativnoj, te o slobodi “od” i slobodi “za”.
Dijeljena sloboda
Govoreći o današnjem čovjeku koji se nalazi u krizi orijentacije ponudio je u svom razmišljanju kršćansku vjeru i slobodu, kazavši, da je u kršćanstvu pojam slobode očovječen. U kršćanstvu sloboda postaje čovjekovo temeljno određenje. Kršćanima sloboda nije samo dar nego i zadatak; nije nam samo dana, nego i zadana. Pozvani smo na odgovorno služenje Bogu i čovjeku u istinskoj slobodi srca, u samoodređenju i odlučivanju za dobro. Citirao je sv. Pavla: “Za slobodu nas Krist oslobodi. Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Gal 5,1). Usput je spomenuo i Ivana Gundulića i njegovu Dubravku, citirajući stihove “O lijepa, o draga, o slatka slobodo….”
Pozvao se i na njemačkog filozofa Hegela koji je kazao da je s kršćanstvom došao nauk, da su pred Bogom svi ljudi jednaki i oslobođeni za kršćansku slobodu, i ponovno spominjući sv. Pavla pozivajući se na njegove riječi u poslanici Galaćanima 3, 28).
Citirao je i svoga nekadašnjeg profesora Josepha Ratzingera, poslije papu Benedikta XVI. koji tumači kako u čovjeku kao u slici Božjoj, postoji temeljni antropološki uzorak koji svoj izvor ima u Trojstvu: “biti za (koga) – biti od (koga) – biti s (kime)”
Kada se o tome razmišlja u kontekstu slobode, tada to znači da je ljudska sloboda u svojoj naravi dijeljena sloboda, tj. da se ostvaruje u suživotu s drugima, da ima svoje granice. Konkretno ostvarenje toga ostvaruje se kroz pravo.
Slobodan je onaj koji prihvaća odgovornost. Isusova poslušnost Ocu nebeskom koji je u svojoj vjernosti Savezu poslao svoga Sina u svijet, pokazuje Božju savršenu slobodu i odgovornost za svijet i čovjeka. Isus nas je svojim vazmenim otajstvom tj. svojim životom i uskrsnućem oslobodio od ropstva grijeha i smrti. Slobodu koju on donosi moguće je imati samo u nasljedovanju njega u svakodnevnom životu.
Nakon predavanja razvila se živa diskusija. Na sva postavljena pitanja profesor Bergovec strpljivo je odgovarao. Uime akademskog kruga zahvalio mu se predsjednik istoga gosp. Ante Moro.
Fenix-magazin/MMD/Fra Jozo Župić
