Pod naslovom „Kad je Hrvatska izgubila svog heroja: Nesretna smrt košarkaške zvijezde Dražena Petrovića“ novinar Tagesspiegela Martin Einsiedler objavio je prilog o nikad zaboravljenom hrvatskom košarkašu Dražen Petrović koji je prije 30 godine, 7. lipnja 1993. godine poginuo u prometnoj nesreći kod Ingolstadta u Njemačkoj.
Sjećanja na izuzetnog sportaša njemački novinar je ispričao uz pomoć Nijemcima poznatog košarkaša Mateja Mamića koji je dresu berlinske Albe na utakmici 2005. godine zadobio je tešku ozljedu vratnog kralješka zbog koje je završio karijeru.Mamić sada radi u agenciji koja traži košarkaške talente i brine o nadarenim košarkašima.Mamiću se još uvijek se vrlo jasno sjeća dana kada mu se srušio svijet, kada je od svog trenera čuo vijest o pogibiji najboljeg košarkaš kojeg je Hrvatska, ali i Europa, do tada dala.
“On je bio razlog zbog kojeg sam počeo igrati košarku”, kaže Mamić koji će i ove godine posjetiti grob svog heroja.
“Moj san je bio da ga jednog dana sretnem na parketu. A kad snovi puknu, mladom čovjeku je teško.” Mamić je imao 18 godina kada je njegov uzor i uzor stotinama tisuća ljudi iščupan iz života. Deseci tisuća obožavatelja došli su na sprovod Dražena Petrovića koji je prije svega bio narodni heroj. Deseci tisuća obožavatelja, među kojima je bio i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bili su prije 30 godine na njegovom sprovodu u ratom razorenom Zagrebu.
-Dražen nas je učinio jako ponosnima, on je sin našeg naroda, kaže Mamić za Petrovića koji je bio „superzvijezda sportom zaluđene i nadasve sportski talentirane hrvatske nacije“.
Gotovo da danas nema zemlje koja daje toliko vrhunskih sportaša u odnosu na broj stanovnika. Ono što je kod Petrovića bilo posebno jest to što nije bio samo izuzetan sportaš.
Petrović je bio taj koji je otvorio naizgled zatvorena vrata. Osamdesetih su europski igrači bili iznimka u sjevernoameričkoj košarkaškoj ligi NBA, daleko najboljoj ligi na svijetu. Rijetki koji su pokušali nisu shvaćeni ozbiljno. Iznad svega, nedostajao je jedan igrač na kojeg bi se ostali Europljani mogli osloniti. Petrović je bio taj igrač. Bio je obdaren s toliko talenta da se činilo da je jedini put kojim ide kroz NBA. Sa 16 godina već je igrao u prvoj jugoslavenskoj ligi, kaže Mamić. “A to je bila jedna od najboljih liga u Europi”, prisjeća se Mamić ističući i Petrovićevu utakmicu u ranim godinama u kojoj je zabio golemih 112 poena.
Pišući o karijeri Dražena Petrovića, novinar Tagesspiegela navodi kako je Dražena Petrovića od malih nogu igrao košarku na najvišoj razini.
Do svojih ranih 20-ih bio je dominantan igrač jugoslavenske lige. S vrhunskim klubom KK Cibona Zagreb osvojio je niz naslova, uključujući Kup Koraća. U četiri godine u zagrebačkoj Ciboni prosječno je postizao 37,7 koševa. Promjena u najbolju ligu na svijetu, NBA, uslijedila je neizbježno. Kada nije dobio dovoljno minutaže u svojoj prvoj sezoni s Portland Trail Blazersima, jer je na njegovoj poziciji igrao superzvijezda Clyde Drexler, Petrović je prelaskom u New Jersey Netse 1991. napravio proboj.
Petrović je bio ispred svog vremena.
Mogao je gađati iz daljine kao nitko drugi. Njegova stopa trica bila je enormna u vrijeme kada teška ubacivanja izvana nisu bila tako ustaljena kao danas. U svojoj najboljoj sezoni s New Jersey Netsima prosječno je postizao 22,3 poena. Najbolji je to bio rezultat jednog Europljanina do tada. Samo deset godina kasnije tek jedan Europljanin je bio uspješniji: Dirk Nowitzki.
Kada se 1991. pridružio New Jersey Netsima, postao je jedan od zvijezda NBA lige. Petrovića njegovi kolege košarkaši nisu samo poštovale, nego i slavile. Michael Jordan je nakon karijere nekoliko puta rekao da se bojao duela protiv Petrovića. Teško je reći kamo bi otišla karijera 28-godišnjeg košarkaša da 7. lipnja na A9 prema Ingolstadtu kao suvozač u automobilu nije stradao u prometnoj nesreći. Jedino što je sigurno jest da je Dražen Petrović ostavio vrijednu košarkašku ostavštinu brojnim Europljanima koji su, poput Dirka Nowitzkog, uspjeli u NBA ligi. Iznad svega, njegova rana smrt probila je rupu u srcima mnogih ljudi, napisao je novinar Tagesspiegela Martin Einsiedler čiji tekst u orginalu možete pročitati OVDJE
Fenix-magazin/SIM/
