Mjere protiv koronavirusa osobito jako pogađaju obitelji. Odjednom su svi u stanu: preopterećeni roditelji koji rade, a istovremeno bi trebali podučavati svoju djecu, ali ih i tješiti i smirivati unatoč vlastitim egzistencijalnim brigama, piše Deutsche Welle.
To je posebno teško samohranim roditeljima. Psihičko opterećenje je za članove obitelji izuzetno teško.
„Iznenadno zatvaranje ustanova i višetjedna zabrana kontakata s prijateljima i odgojiteljima predstavlja neshvatljiv, a za neke i traumatičan gubitak važnih osoba s kojima je dijete povezano. Na djecu i mladež se u dosadašnjim procesima donošenja odluka nije gledalo kao na ravnopravne osobe nego kao na potencijalne nositelje virusa“, kritizira Njemačka akademija za medicinu djece i mladeži.
Za djecu iz problematičnih obiteljskih odnosa to može biti ne samo nepravedno, nego i fatalno.
Nečuveni pozivi u pomoć
Anna Wilden je zabrinuta. Ova socijalna radnica radi u ambulantnoj pomoći obiteljima jednog dječjeg doma. Ona se brine o obiteljima koje se obrate uredu za djecu i mladež tražeći pomoć. Obično Anna Wilden posjećuje te obitelji. Ali, otkako su na snazi ograničenja društvenih kontakata, sve se odvija telefonom – a to je vrlo ograničeno. „Ne vidim izraze lica i govor tijela.“
A to su informacije koje mogu biti presudne. „Ako sumnjamo da je ugroženo blagostanje djeteta, onda naravno idemo u obitelji.“ Ali, otkako su zatvorene škole i dječji vrtići, sve manje je prijava uredu za djecu i mladež zbog ugroženosti blagostanja djeteta, kaže ova socijalna radnica.
Kod mjera za borbu protiv pandemije Covid-19 nije se dovoljno vodilo računa o djeci, kaže Stefanie Fried, referentica za zaštitu djece u organizaciji Save the Children i potvrđuje mišljenje dječjih liječnika. „U klinikama se uočavaju slučajevi ugrožavanja blagostanja djece kod kojih se ne može isključiti povezanost s promijenjenim uvjetima života“, kažu liječnici.
Pritom nije znanstveno dokazano da su restriktivne mjere koje su nametnute djeci stvarno bile korisne za suzbijanje virusa.
Brojna djeca i obitelji nemaju psihičke snage prebroditi ograničenja bez posljedica, upozoravaju i liječnici.
Važno je, kaže psiholog Klaus Neumann, da u tom „zoološkom vrtu za divlje zvijeri za svakog tigra postoji kutak u koji se on može povući“. Rituali koji reguliraju zajednički život važniji su nego ikad da bi se što dulje izbjeglo slom živaca.
„Više se približavamo jedni drugima, to je tako u ovom vremenu. Možemo se sudariti, što izaziva konflikte.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle.
