Search
Close this search box.
Search

POGLED PREKO GRANICE: Što je Hrvatima poučno na primjeru protjerivanja četnika u Melburneu?

Protjerivanje četnika s ANZAC Daya, 25. travnja u Melburneu, vrlo je znakovita činjenica. I jako poučan događaj, svojevrsni presedan, koji bi hrvatski narod, a prije svega hrvatska država i hrvatske iseljeničke organizacije, prije svih Hrvatski svjetski kongres morali znati i moći iskoristiti kao model djelovanja.

 

Ključna paradigma koju je razbio ovaj događaj u Australiji je, izmišljena prijetnja inozemnim silnicama, kojom se pravda nedjelotvornost hrvatske države u zaštiti nacionalnih interesa.

Brojnost je velika prednost

Ništa kao događaj u Melburneu nije to potvrdio. U ovom slučaju važno je naglasiti nekoliko stvari:

Prvo, da brojnost Hrvata u pojedinim zemljama diljem svijeta može biti golema prednost za ostvarivanje hrvatskih nacionalnih interesa. Jer, razumne politike i države o tome vode računa, ako im se na razuman, primjeren, ali i organizacijski moćan način predstavi status hrvatske zajednice. Da bi se bilo uspješno u tome, te da bi se oko potencijalnih akcija za lobiranje ili pritisak na politike i političke protagoniste u domicilnim državama postigla potpuna hrvatska suglasnost, mora se imati nekoliko temeljnih programskih točaka, koje se neće razvodnjavati osobnim preferencijama Hrvata prema političkim strankama i programima u Hrvatskoj. Primjer je bila organizacija i potpora tjekom -Domovinskog rata.

Austrijanci nisu krivi za Bleiburg

Drugo, da se uvijek i za svaku prigodu može naći sugovornika u svijetu, koji će racionalno reagirati na neupitne argumente. A hrvatskom narodu ne treba ništa nego istina i činjenice, jer smo upravo napadnuti lažima i krivotvorinama. Konkretan primjer je događanje oko komemoracije u Bleiburgu, za koji Austrijanci nisu krivi, jer se oni ponašaju uvažavajući informacije koje dolaze do njih iz Hrvatske i iz lobističkih skupina, te prije svega vode računa o miru i redu u svojoj zemlji, pažljivo uz argumentaciju koja dolazi do njih, odmjeravajući snage potencijalno suprotstavljenih snaga i organizacija. Uvijek će svatko lakše pristati uz onoga tko je snažniji, tko može više pomoći u razvoju vlastitih interesa, ali i tko svojom organizacijom može napraviti više štete i nereda, ako mu se ne ispune interesna očekivanja. Procjena snage zainteresiranih organizacija je često važnije od argumentacije. Da je hrvatsko iseljeništvo u Austriji vrhunski oranizirano i da ostavlja dojam ozbiljne snage, niti bi se Crkva, niti država ponijele kako su se ponijeli. Sve je to izraz slabosti prvo, hrvatske državne politike, drugo, jako loše sinkronizacije organizacijskoga djelovanja Hrvata u Austriji.

Treće, uloga hrvatskih organizacija u iseljeništvu se mora dramatično redefinirati, pri čemu prvenstveno mislim na Hrvatski svjetski kongres. Ne može Hrvatski svjetski kongres biti nekakva uska skupina organizirana na teritorijalnom ili državnom principu, niti ga smiju financirati lokalne države, izuzev u specifičnim zajedničkim programima. U tom slučaju Hrvatski svjetski kongres mora svoje ciljeve prilagođavati u presudnoj mjeri lokalnim državama, što često s polazišta stečenih odnosa nastalih stoljetnom antihrvatskom propagandom, ali i strateškim interesima velikih država može biti silno ograničavajući faktor za autentično djelovanje Kongresa. Nitko tko financira ne daje bezuvjetno svoj novac, jer je očekivanje od ulaganja svojih novaca posve prirodna i racionalna činjenica prema kojoj se svatko tko želi djelovati u svijetu mora ravnati.

Financiranje iz članstva

Kongres mora imati masovan karakter, financirati se iz članstva i donacija, biti otvoren i pripadnosno utočište za svakoga Hrvata diljem svijeta, a njegovo rukovodstvo se mora birati na temelju programskih kampanja i konkurentne ponude, jer će i to u periodičnim razmacima biti model ujedinjavanja kompletnoga iseljenoga hrvatskoga naroda. Izbori za Hrvatski svjetski kongres diljem svijeta moraju umjesto nekakvog Dana iseljenih Hrvata, biti festival svenacionalnog jedinstva i angažmana, svojevrsni praznik u slavu i čast hrvatslog naroda, ali i demonstracija moći u društvima u kojima Hrvati djeluju.

Tek tada će Kongres imati neophodnu snagu i autoritet. Kongres ne smije biti ni pod presudnim utjecajem hrvatske države, jer je to preduvjet da joj bude korektiv svojom snagom, a sve što bi radio i trebao raditi s hrvatskim nacionalnim institucijama mora biti na temelju programskog partnerstva. Tek tada će i hrvatska država, tko god bio na vlasti, poštovati Kongres. Nitko tko je član bilo koje političke stranke u Hrvatskoj ili u njoj aktivno djeluje, ne bi smio biti u vodstvu toga Kongresa, jer se s tim njegovo djelovanje automatski dovodi u pristranu i politikantsku poziciju, a gubi se nacionalna i državatvorna nit, te, što je najvažnije, gubi se nužan otklon od dnevnih politika i sposobnost snažnoga utjecaja i pritiska na njih u slučajevima kada rade velike i neprirodne otklone od neupitnih nacionalnih ciljeva i interesa, kao što je primjerice odnos prema odgovornosti Srbije zbog agresije, ili nužno istraživanje hrvatske prošlosti i revizija prosrpske historigrafije.

Ni jedna organizacija u hrvatskom iseljeništvu ne bi smjela ovisiti presudno od lokalnih država, izuzev u područjima kulture i specifičnoga dopunskog nacionalng obrazovanja, gdje je uobičajena matrica da u međunardnim odnosima domicilne države potiču kulturnu, ali ne i političku raznolikost po etničkom principu svojih državljana različitoga etničkoga podrijetla. Sve hrvatske iseljeničke organizacije bi morale u političkom smislu potpuno suglasno djelovati u nastojanju ostvarivanja političkih ili temeljnih ljudskih prava iseljenih Hrvata u okviru Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, prije svega snažnim nastojanjem da se svakoga Hrvata hitno uključi u sustav državljanstva, te da se svakome Hrvatu omogući izravan izborni utecaj na svako pojedinačno zastupničko mjesto u hrvatskom zakonodavnom domu.

Uz to, upravo Hrvatski svjetski kongres treba biti inicijator i pokretač žurnog protjerivanja domovinskih političkih organizacija i njihovih infrastruktura iz iseljeništva, jer svojim utjecajem i prenošenjem često mizernih interesnih sukoba, silno otežavaju sinkronizirano djelovanje Hrvata izvan Hrvatske. Sva potencijalna energija iseljenih Hrvata se mora usmjeriti u ovladavanje hrvatskom nacionalnom državom, a ne u usmjeravanje ili ostvarivanje pojedinačnih stranačkih ili vrlo često posve osobnih interesa raznih stranačkih skupina i pojedinaca. Na taj način se umjesto razvoja potencijala, zapravo ostvaruje kontrola nad djelovanjem iseljeništva, koja slabosti iz Hrvatske prenosi u svijet i anulira objektivizaciju nacionalnih potencijala, čime se dovodi cijeli hrvatski narod u svojevrsnu pat poziciju i izručuje kao na dlanu neprijateljskim silnicama, koje ne moraju biti ni brojne ni moćne, ako su dobro organizirane.

Događaj u Melburneu je pokazatelj što se i kako se može, kao i upozorenje na to što ne valja.

Fenix-magazin/Marko Ljubić

NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa

Povezano

HRVATSKA: Policijski automobil naletio na dijete na romobilu
Mercedes
NOVI PROBLEMI: Njemački proizvođači automobila snalaze se nakon rušenja mosta u Baltimoreu
IZBORI U HRVATSKOJ: Koalicija Rijeke pravde predala DIP-u svoje izborne liste
Na slici Andrej Plenković / Foto: Hina
HDZ PREDSTAVLJA IZBORNI PROGRAM: Ovo su neka od imena koja će se naći na listama
Islam Halilov / Foto: Anadolu
OVO JE 15-GODIŠNJAK KOJI JE SPASIO VIŠE OD 100 LJUDI TIJEKOM TERORISTIČKOG NAPADA: Ljudi su slušali moje upute
HREBAK: Postigli smo dogovor oko izbornih lista, dobivamo dva prolazna mjesta