Svatko tko vodi restoran u Njemačkoj to mora znati – ali vrlo malo gostiju je upoznato s “Apfelsaft-Paragraf” (paragrafom o soku od jabuke). Evo zašto je to tako važno.
Osim hrane, bitan dio prihoda ugostiteljskih objekata čini i piće – bez obzira radi li se o pivu, vinu, limunadi ili samo vodi. Postoji jedna stvar koje je vrlo malo gostiju svjesno, iako je važna za sve posjetitelje.
To se odnosi na takozvani paragraf o soku od jabuke, koji je obvezan za sve restorane u Njemačkoj. Objašnjavamo koju važnu funkciju ispunjava taj propis. Stavak o soku od jabuke vrlo je važan propis koji suptilno motivira ljude da rjeđe piju alkohol. Mnogim gostima cijena u restoranu igra važnu ulogu pri narudžbi – no ni nakon više od 20 godina od stupanja na snagu ne drže je se uvijek svi ugostitelji. Možda ćete sljedeći put obratiti pozornost i usporediti cijene.
Kako stavak o soku od jabuke štiti posjetitelje restorana
“Apfelsaft-Paragraf” dio je njemačkog Zakona o restoranima (GastG) i u ovom obliku postoji od kraja 2001. godine. Stavak 6 ovdje doslovce navodi:
“Ukoliko je dopušteno posluživanje alkoholnih pića, bezalkoholna pića također moraju biti osigurana za konzumaciju na licu mjesta na zahtjev. Barem jedno od tih bezalkoholnih pića ne smije biti skuplje od najjeftinijeg alkoholnog pića. Usporedba cijena je također napravljena na temelju ekstrapolirane cijene. Cijena za jednu litru dotičnog pića. Tijelo za izdavanje dozvola može dopustiti iznimke za posluživanje iz automata.”
Ova uredba služi za suzbijanje zlouporabe alkohola. Primjerice, kada bi pivo bilo najjeftinije piće na jelovniku, znatno više gostiju bi ga odabralo umjesto bezalkoholnog pića, iako im se alkohol možda uopće ne bi pio. Na taj način posebno treba zaštititi mlade.
Ali to nije sve: budući da bi se uredba inače mogla zaobići, postoje daljnje odredbe.
Odakle dolazi naziv paragraf o soku od jabuke?
Sada bi domišljati gostioničari jednostavno mogli zaobići propise Zakona o soku od jabuka tako što bi, primjerice, ponudili sok od đumbira i celera kao najjeftinije piće na jelovniku – ali zakonodavac i tome staje na kraj jer se to smatra zaobilaženjem propisa.
Restorani su stoga dužni ponuditi “atraktivno piće koje je prilagođeno uobičajenoj potražnji”. Mlijeko, topli čaj ili kava zapravo se ne računaju. Sok od jabuke je, pak, vrlo rasprostranjen napitak, otkud i kolokvijalni naziv.
Restorani također ne smiju nuditi neatraktivne količine. Ako je coca-cola dostupna samo kao boca od 1 litre, onda bi mogla biti jednako skupa kao i najjeftinije alkoholno piće, ali vrlo malo gostiju želi naručiti toliku količinu odjednom.
Stavak o soku od jabuke: regulacija u inozemstvu
U Njemačkoj susjednim zemljama postoje slični propisi, ali ne pod istim nazivom. U Švicarskoj to podliježe odgovarajućim kantonima. Zürich, primjerice, zahtijeva “selekciju bezalkoholnih pića” koja ne može biti skuplja od najjeftinijeg alkoholnog pića.
U Austriji je nakon uvođenja takve uredbe uočeno da su restorani povećali cijene mineralne vode kako bi iskoristili pravila. Zato su ovi prilagođeni i na jelovniku moraju biti dva bezalkoholna pića koja su jeftinija.
Fenix-magazin/DP/MMD
