Predsjednik Australsko-hrvatskog kongresa Stjepan Asić uputio je otvoreno pismo hravtskom premijeru Andreju Plenkoviću u kojeg ga upozorava na “srpsku malverzacijom povijesne istine na štetu Hrvatske”.
Pismo pod naslovoma: Povijesna istina kao protudokaz srpskim lažima prenosimo u cijelosti:
Poštovani predsjedniče,
neupitno je da je Hrvatska (RH) pod stalnim napadom od strane naših susjeda s one strane Drine, ali ne uobičajnim vojnim napadom ili opsadom, nego malverzacijom povijesne istine na štetu Hrvatske.
Povijesna istina je od ogromne važnosti, ona se nemože samo tako staviti pod tepih, nemože se ignorirati jer je prošlost, pa prema tome je manje važna nego današnja aktualna pitanja.
Važna je jer oblikuje jedan narod, kako se na njega gleda, daje mu važnost koju zaslužuje, ali isto tako u suprotnom, negativnost, crni ga pred svijetom. Te povijesne mrlje nemogu se samo tako oprati ako su jednom upisane u povijesne anale.
Ignorirati tu povijest i kazati da je to djelo jedne grupe, da je to na margini, da nije od naroda, da je ideološki nabojeno i na taj način relativizirati je umjesto da se s tom poviješću suočimo oči u oči može biti samo kratkoročni odgovor koji će nam se prije ili kasnije ko bumerang vratiti u glavu, kao što je vidljivo po čestim napadima srpske vlade.
Ako je ta ideološka podjela postojala u hrvatskom društvu u godinama Drugog svjetskog rata i poraća danas je RH daleko otišla od tog vremena, i u međuvremenu doživjela svoj vlastiti rat, Domovinski rat, koji ju je oblikovao. Ali opasnost je tu. I Domovinski rat već sada doživljava svoju relativizaciju, za mnoge on predstavlja građanski rat, za druge on je zločinaćki pothvat!
Relativizacija je pojam koji ne bira vremensko godište. Zasto bi jedno povijesno doba bilo na mjestu a drugo ne, samo radi toga sto se ovo prvo dogodilo u mome vremenu ili je ideološki bliže. Ili ćemo držati do oba ili nećemo držati do ni jednog.
Ili ćemo ići putem onih koji kažu da je, što se tiče novije povijesti, sve već riješeno, da se o tome više nema što govoriti. Zar je moguće da povijest napisana u vrijeme komunističke diktature, partijskog dikata, može samo tako postat povijest jednog naroda?
Ali ono najgore, o čemu je ovdje riječ, je to što tu našu iskrivljenu povijest koriste naši susjedi da ne samo ocrne RH nego u isto vrijeme sebe oslobode bilo kakve odgovornosti i usput Vas, poštovani predsjedniče, proglase vodećim Ustašom!
Za razliku od nas oni, Srbi, svoju povijest ozbiljno shvačaju. A glavno oružje im je relativizacija, ono što im odgovara reklamiraju i uveličavaju, a ono što im ne paše jednostavno zaboravlju. Nasuprot tome, naša reakcija je pravdanje, negiranje njihovih napada, ne poduzimajući nikakve korake da ih u isto vrijeme i ušutkamo.
A to je moguće samo putem dokaza, dokumenata, stručnih istraživanja. Vrijeme je poštovani predsjedniče da umjesto čekanja na slijedeći napad, a taj će, budite sigurni, ponovo doći u vrlo skoroj budućnosti, mi sami se potrudimo da im na isti način uzvratimo.
Kao prvo, zatražimo, otvorimo svu arhivu iz Drugog svjetskog rata i poraća vezanu za Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) ali isto tako i arhivu koja se odnosi na Nedićev režim koji je tada vladao u Srbiji. Jer dok je NDH stalno na meti, o srpskim pronacističkim stavovima, strukturama i njihovom zloglasnom radu za vrijeme rata malo se govori.
Drugo, ispitajmo točno što se sve dešavalo na području Jasenovca, kao i u obližnjim mjestima koja su služila kao koncentracioni logori. Iskopajmo konačno sva ta odredišta i vidimo gdje su nestale stvarne i izmišljene žrtve tog zločinaćkog kompleksa. Zar je to tako teško ostvariti imajući u vidu svu modernu tehnologiju. Tko zna, možda pronađemo zloglasnu Goldsteinovu ‘drobilicu kostiju’!?
(Vrlo vrijedna je nedavno tiskana Američka zračna fotografija logora Jasenovac iz 1944. na kojoj se vidi vrlo skučeno stambeno stanje u tom logoru sa jedno šest baraka u kojima po dimenzijama nije moglo stati više od 1200 zatvorenika. Pošto nema dokaza da se svakodnevno vlakovima dovodilo zarobljenike postavlja se pitanje gdje su dotični prespavali prije nego su u tolikom broju pobijeni?)
Kao treće, potaknimo isto tako jednu složenu protu (veliko) srpsku propagandu, putem naših veleposlaničkih i konzularnih predstavništava u svijetu. Nemojmo čekati na njihove napade, upoznajmo svijet sa njihovom huškačkom retorikom i dvoličnom igrom koju već godinama vode, a ne samo sada prilikom ruske invazije u Ukrajini.
“Na ljutu ranu ljutu travu” bio je u prošlosti hrvatski odgovor zloglasnoj srpskoj objavi “Do istrage vaše ili naše” koja je 1905. predstavljala početak srpskog hegemonizma.
Nije potrebno vraćati se u ta vremena, ali je važno biti svijestan opasnosti koja nam prijeti i na vrijeme reagirati, kao i potrebe da hitno pristupimo ispitivanju naše nedavne prošlosti, onakve kakva je stvarno bila, a ne kakvu nam je drugi pišu, navodi u svom otvorenom pismu Stjepan Asić, Predsjednik Australsko-hrvatskog kongresa.
Fenix-magazin/ S. I. Mandić
