Brian Mwenda, Kenijac bez pravne diplome dugo se predstavljao kao odvjetnik i dobio 26 sudskih slučajeva. Mwenda je vodio sve te slučajeve pred sucima Prekršajnog suda, Žalbenog suda i Visokog suda i nitko ništa nije posumnjao.
U svijetu opsjednutom diplomama i certifikatima, Brian Mwenda postao je paradoks – čovjek bez pravne diplome koji je, navodno, stajao pred sudom, raspravljao pred sucima i pobjeđivao. Za neke je bio prevarant. Za druge, ogledalo afričkih nejednakosti i nefunkcionalnih institucija. No iza viralnih naslova i memova krije se dublja poruka: Mwenda je postao simbol sustava koji često vrednuje papir više nego stvarnu sposobnost.
Skandal koji je otvorio bolno pitanje
Kada je Odvjetnička komora Kenije (LSK) objavila da je uhitila “lažnog odvjetnika” koji je navodno zastupao klijente i pobijedio u 26 slučajeva, internet se raspametio. No ispod površine skandala pojavila se važna dilema:
Kako je neosposobljen čovjek mogao nadmudriti kvalificirane odvjetnike u otvorenom sudu? Je li riječ o pukoj sreći ili o nečemu mnogo dubljem – talentu koji nije čekao dopuštenje?
Sustav koji nagrađuje konformizam, a kažnjava potencijal
Afriško pravno obrazovanje već desetljećima počiva na strogoj hijerarhiji – gdje genijalnost mora biti licencirana da bi se čula. Možete imati strast, disciplinu i intelekt, ali bez “pravog papira” ostajete nevidljivi. Mwenda otkriva tihu tragediju: talent bez pristupa tretira se kao prijestup, dok se prosječnost umotana u certifikate često slavi.
Nema romantiziranja prijevare – zakon mora biti zakon. Ali jednako tako moramo priznati da su ovakvi slučajevi rezultat sustava koji vrednuje kvalifikaciju više nego stvarnu kompetenciju.
Prema izvješćima, Mwenda je promatrao, učio i oponašao sudske postupke toliko dobro da su ga čak i iskusni odvjetnici smatrali jednim od njih. Njegovo oružje bilo je jednostavno: samopouzdanje, priprema i uvjerljiva izvedba.
Ako su ove tvrdnje točne, njegova prava sposobnost nije bila u prijevari, nego u adaptaciji. Sudnicu je tretirao kao otvoreno sveučilište. To ne mogu mnogi, čak ni s diplomom.
Kazna za genijalnost bez dozvole
Afrika je prepuna primjera kreativaca i inovatora koje je društvo prvo osudilo pa tek onda slavilo. Mwenda je samo najrecentniji dokaz da se nekonvencionalnost često pogrešno shvaća kao bunt.
Njegov slučaj trebao bi potaknuti nacionalnu raspravu o pristupu pravnom obrazovanju i elitizmu koji drži mlade ljude izvan profesije. Ako je jedan neregistrirani pojedinac mogao navodno dobivati slučajeve – što to govori o sustavu?
U sudnicama diljem kontinenta postoje nebrojeni promatrači – vježbenici, asistenti, mladi ljudi koji sanjaju da jednog dana stanu pred sud. Neki će uspjeti. Mnogi neće, ne zato što su nesposobni, već zato što ih ograničavaju troškovi, privilegije i zatvoreni krugovi profesije.
Suđenje Mwendi je i dalje u tijeku, a ključne optužbe uključuju lažno predstavljanja, krivotvorenje dokumenata i krađu identiteta. Njegov slučaj još nije zaključen.
Fenix-magazin/MD
