Još uvijek u Njemačkoj ima djece, danas odraslih ljudi, koji su u vrijeme Domovinskog rata pobjegli od agresora koji je divljao našom domovinom i gušio sve ono što je bilo hrvatsko.
U studenom, mjesecu u kojem se dogodila najveća tragedija hrvatskoga naroda, ona vukovarska, hrvatsko iseljeništvo će paliti svijeće, a priče o herojskoj borbi branitelja Vukovara, o onome što njihova žrtva znači za današnju samostalnu Hrvatsku opet će “oživjeti”.
Jer, bilo bi doista tužno da se zaborave sve one suze isplakane za očevima, djecom, majkama. Zaboljelo bi kad bi se vremenu pustilo da zatre monstruozne zločine; krvava ubojstva i najgnusnija silovanja u razorenom i uništenom gradu.
Gledajući s odmakom vremena, teško je zamisliti strahote kojima su, posebno vukovarske žene, bile izložene u velikosrpskoj agresiji. Zbog sve te ogromne žrtve, dane za slobodu jedne male, ali jake zemlje, svakog studenog u godini, Nijemci gledaju Hrvate koji koračaju ulicama mnogih njemačkih gradova, zajedno su u procesiji i pale svijeće kako se ne bi zaboravila ta ogromna žrtva.
Da se ne zaboravi!
I Nijemci se tada prisjete Hrvata, najčešće žena i djece, koji su tih ratnih godina dolazili u njihovu zemlju, bježali su od pakla a u srcu ostajali u tom paklu jer su u njemu ostavili svoje najmilije, očeve, braću, muževe…Pognute glave i s puno poštovanja prema zemlji koja im je pružila utočište, čekali su da rat završi, a oni se vrate svojoj kući. Neki su se i vratili, a neki su ostali.
Ali i danas se ponekad učini kako još tinjaju “žeravice” rata, pale se krijesovi neshvatljive mržnje koju brižljivo njeguje većina srpskih političara, ne mogu se pomiriti s činjenicom da su izgubili rat.
Pokušavaju promijeniti istinu, siju mržnju i dalje blate Hrvatsku. Ali, dok oni ostaju ukopani u vlastitom blatu, mladi Hrvati svugdje u svijetu čine sve da se istina ne zaboravi.
Pa tako u glavnom gradu Bavarske djeluje Udruga hrvatskih studenata München e.V. (UHS). Mnogi njezini članovi u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku nisu bili niti rođeni, ali su kroz svoj život o njoj slušali. Iz godine u godinu, organiziraju mimohod u znak sjećanja na vukovarsku tragediju.
Prije svakog početka mimohoda dijele svijeće koje simboliziraju svjetlo za Vukovar, prikupljaju donacije namijenjene malim Vukovarcima, često djeci s poteškoćama u razvoju. Održavaju tako sjećanje na vukovarske branitelje, na sve one žene, djecu, starce koji su nekad koračali vukovarskim ulicama – neka zvuk njihovih koraka nikad ne utihne!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
