Svake godine u ljetnim mjesecima nadbiskupija München – Freising priredi izlet za strane svećenike i pastoralne suradnike u tim zajednicama ili župama.

Za Fenix piše: Fra Jozo Župić

Ovaj put, 15. srpnja susret svih stranih svećenika i pastoralnih suradnika koji zastupaju 26 materinskih jezičnih zajednica u nadbiskupiji, i koje broje više od 265 000 vjernika drugih materinskih jezika, održao se u Andechsu, na Svetoj gori, najstarijem bavarskom hodočasničkom mjestu.

Benediktinski redovnici žive u Andechsu od 1455. godine i brinu se za najstarije hodočasničko mjesto u Bavarskoj. Prema benediktinskom pravilu “da se u svemu slavi Bog”, benediktinski redovnici cijeli svoj život, molitvu i rad shvaćaju kao bogoslužje. Do danas, redovnici vode vlastitu pivovaru u podnožju Svete gore i svojim pivima daju ono što je najvažnije: vrijeme. Gosti u Andechsu doživljavaju “Andechsov osjećaj”, posebnu kombinaciju benediktinskog gostoprimstva, barokne kulture i bavarskog načina života.

Hodočašće u Andechs dokumentirano je od 12. stoljeća i stoga je najstarije hodočašće u Bavarskoj. Dok su relikvije Gospodinove i blago relikvija pohranjeno u Andechsu bili odredište prvih hodočasnika, od 17. stoljeća to je gotička slika Djevice Marije na donjem oltaru. Iz godine u godinu preko 30.000 organiziranih hodočasnika iz oko 120 zajednica dolazi u Andechs sa svojim zahvalama i molitvama. Iz daljine se vidi karakteristična lukovičasta kupola hodočasničke crkve u Andechsu. Posvećena je sv. Nikoli i sv. Elizabeti. Grof Rosso, predak grofova Andechs, vjerojatno je donio vrijedne relikvije plemića i svetaca u dvorac Andechs s hodočašća u Svetoj zemlji u 10. stoljeću.

Povijest dvorca Andechs

Od 1128. godine nadalje, grof Berthold II. od Andechsa obvezao je svoje podanike da svake godine štuju relikvije koje se ovdje čuvaju.

Godine 1246. dvorac Andechs sravnjen je sa zemljom, osim dvorske kapele. Relikvije su smatrane izgubljenima. Kaže se da je miš 1388. godine tijekom mise u ovoj dvorskoj kapeli iskopao dijelove iventara relikvija. Vjeruje se da je ovo otkriće dovelo do ponovnog otkrića zakopanih relikvija ispod oltara kapele.

Kao rezultat toga, hodočašća su se vratila u Andechs. Kako bi se brinuo o hodočasnicima, vojvoda Albrecht III. od Wittelsbacha osnovao je benediktinski samostan 1455. godine. U kasnom srednjem vijeku, Andechs je uz Aachen i Trier, bio jedno od tri glavna hodočasnička mjesta u Njemačkoj. I u Andechsu se održavalo takozvano “prikazivanje relikvija”, što je hodočasnicima omogućavalo da vide i štuju relikvije te zazivaju odgovarajuće svece za zagovor. Budući da je hodočasnička crkva bila premalena za velik broj hodočasnika, relikvije su se izlagale na štovanje s prozora s dokom na južnom pročelju crkve, današnje kapele Hedwige. Molitve, pjesme i litanije recitirale su se i pjevale kako bi se odalo počast relikvijama, ovisno o tome je li se radilo o relikvijama gospodara, poput čestica s Kristove krune ili o relikvijama mučenika.

Hodočasnici su strpljivo čekali satima na trgu ispred crkve, takozvanom Gospodnjem dvoru.  U 16. i 17. stoljeću Andechs se razvio u marijansko hodočasničko mjesto, tako da  se uz relikvije Svete Tri Hostije štovala i Majka Božja. To i danas svjedoči čudesna slika na donjem glavnom oltaru s ustoličenom Djevicom Marijom i Djetetom Isusom.

Mons. Alexander Hoffmann baš je želio imati oproštaj sa stranim svećenicima i pastoralnim suradnicima u ovom najstarijem bavarskom hodočasničkom mjestu nakon punih deset godina djelovanja i odlaska na novu dužnost u nadbiskupiji München-Freising.

U 9 sati bio je pozdrav pred hodočasničkom crkvom. Sveta misa slavljena je u 9,30 sati. U 11 sati uslijedila je pauza. Od 11,45 sati do 13 sati podijeljeni u četiri grupe, sudionici slavlja mogli su razgledati i saznati o povijesti svetišta i još nekih pojedinosti iz prošlosti koje sam malo prije i spomenuo, uz pomoć stručne voditeljice.

Mons. Alekxsander: Došao je kraj

U 13 sati bio je ručak u restoranu Klostergasthof, a u 15 sati riječi zahvale i oproštaj.

Mons. Alekxander Hoffmann u svojoj oproštajnoj riječi kazao je, da je njegovo djelovanje nakon deset godina došlo kraju. To je bilo vrlo intenzivno i lijepo vrijeme, s važnim iskustvima i razumijevanjima. U svom djelovanju i razmišljanju bio je osvjedočen da je udomaćenost kršćana i kršćanki stranih zajednica u biskupiji centralna zadaća. Tek posljednjih godina sagledavši situaciju sa svih strana, smatra da je za ljude koji ostaju ali i za budućnost naše biskupije to od egzistencijalnog značenja. To mu je davalo snagu u teškim vremenima. Raduje se da je ojačano zajedništvo zajednica međusobno , i da je narasla otvorenost i zanimanje jednih za druge. Mnogi ljudi – svećenici i laici, rekao je, prirasli su mu srcu ovom vremenu i oproštaj mu pada teško.

Oproštaj je ujedno prigoda reći “Hvala”. U prvom redu zahvaljuje se našemu nadbiskupu Reinhardu kardinalu Marxu na povjerenju koje mu je iskazao i podupirao ga prethodnih godina. Zatim je zahvalio dekanu katedrale dr. Lorenzu Wolfu, voditeljici resora Ruth Huber, suradnicima i suradniciam njegova ureda zaduženih za strane zajednice. Svima je zaželio od Boga nagradu.

Zahvalio se i župniku dr. Kappleru na spremnosti da nastavi poslije njega taj važan i dragocjen posao. Radostan je što nas još jednom može vidjeti baš na hodočasničkom mjestu u Andechsu i da zajedno sa svima nama može slaviti svetu misu i radosno provesti dan, jer Bog pruža svoje ruke nad one koji ga ljube.

Za vrijeme svete mise svaka je zajednica donijela pred oltar pismo zahvale na materinskom i njemačkom jeziku,  i stavila u vazu pred oltarom jednu ružu kao izraz ljubavi i poštovanja prema mons. Alexandru Hoffmannu.

Pismo zahvale HKŽ München glasilo je: “Uime cijelog tima Hrvatske katoličke župe München veliko i iskreno HVALA na sjajnom vodstvu, nesebičnoj podršci i svakom zajedničkom uspjehu. Bila nam je iznimna čast raditi pod Vašim vodstvom. Želimo Vam sve najbolje u novim životnim i profesionalnim izazovima!

P. Frano Čugura sa suradnicima.

Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić