Prije više godina osnovan je politički pokret „Zauvijek vjerni domovini“. Točnije rečeno, utemeljen je u Stuttgartu 2012 godine.
Našim pokretom upravlja ,Glavni Odbor” koji donosi sve odluke. Pokret je prvi puta javnosti objavio,- 2014 godine svoj program socijalno-ekonomskog razvoja Republike Hrvatske.
Taj program je aktualan do danas. Pripadnici pokreta su hrvatski domoljubi, na svih 5 kontinenata. Nas pokret nije politička stranka, nema statut, već program u 28 točaka. Rad našeg pokreta možete pratiti Facebooku pod istim gore navedenim naslovom.
Naši su iseljenici uz mnoge domaće uvijek bili spremni za Hrvatsku nam domovinu ,nešto više učiniti,tako je to od uvjek bilo,tako će i u budućnosti biti.
Kao također jedan među članovima osnivača političkog ali i društvenog pokreta pod naslovom“ Zauvijek vjerni domovini“. Pruža nam se jača prilika zastupati, dobre ideje i konkretna rješenja svi naših dobročinitelja i aktivnih kreativaca na relaciji, “Domovina i hrvatsko iseljeništvo. Na svih pet kontinenata ovog djelića svijeta kugle zemaljske.
Mi u političkom pokretu „Zauvijek vjerni domovini“ više se nećemo dati pod noge politici lažnih obećanja već ćemo se protiv laži i lažnih obećanja za budućnost boriti svim mogućim snagama,i za sve jednaka prava.
Ovaj puta je to dugogodišnji već nam obećani projekt od gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela a radi se o ideji i konkretno izrađenom elaboratu Tuga Tarle koja je po znanju i struci hrvatska diplomatkinja, humanitarka, književnica i promotorica hrvatske kulture, i još mnogo čega više.
Tuga Tarle nam se obratila u politički pokret „Za uvijek vjerni domovini „ ovim riječima:
Dragi prijatelji, kao što ste vidjeli, g. Obersnel mi je promptno odgovorio na moje pismo. Naravno, istaknuo je da je “jedna soba” u Muzeju grada Rijeke rezervirana za iseljeništvo. Doista dirljivo.
Naveo je i to da on nije (meni) obećao da će se u Rijeci izgraditi muzej hrvatskog iseljeništva. Dobro, a što onda znači to što mi je pismenim putem izjavio? G. Obersnel ne zna da ja kao krtica spremam sve što mi je ikad pisao pa vam dio toga sada dajem na uvid.
Ja sam za muzej hrvatskoga iseljeništva u Rijeci, a Rijeka nije ni Obersnelova ni ičija prčija nego naš prekrasni hrvatski grad koji se crveni od stida. Vratimo Rijeku Hrvatskoj!
I, naravno u tome ima i našu političku,društveno i gospodarsku sve moguć potporu i podršku. Sa nadom i željom da nam i drugi preostali mediji pomogao,društva i pojedinci u stvaranju,za sve jednakog, općeg dobra za domovinu i iseljenike.
Razmišlja se i o slanju peticije sa,očekivanjem oko milijun potpisa.Ne kao pritisak već kao goruća potreba,za kvalitetniji razvoj grada društva i domovine.
Tuga Tarle.
Odgovor na otvoreno pismo Vojka Obersnela
Poštovani gospodine Obersnel,
hvala Vam na žurnom i opširnom odgovoru kojim me nastojite uvjeriti da grad Rijeka doista mijenja svoje lice te da će s ponosom nositi titulu Europske metropole kulture 2020.
Tim više mi je žao da je Muzeju hrvatskog iseljeništva i prebogata baština koju su naši ljudi ugradili u zemlje domaćine diljem svijeta spao na jednu “veliku sobu u okviru Muzeja Grada Rijeke”. Vjerujem da možete pretpostaviti da je riječ o opsežnoj građi i zahtjevnom projektu koji se nikako ne bi mogao strpati u jedan oskudni prostor neke sobe u okviru bilo kojega Muzeja.
Što se tiče moga obraćanja Vama posve je razumljivo da Vi koji ste već 20 godina na poziciji prvoga čovjeka grada i glavni i odgovorni čimbenik zadužen za njegov boljitak i razvoj držite konce u rukama te svojim autoritetom i pozicijom možete utjecati na odluke na nacionalnoj razini kad je u pitanju Rijeka. Tako ste mi se barem predstavili u svojim dosadašnjim pismima.
Ne krivim samo Vas za činjenicu da u međuvremenu, u ovih 20 godina, Hrvatska nije imala sluha za svoje iseljeništvo i njegove potrebe dok je ulagala sredstva u najmanje 20 novih muzeja različita sadržaja (od prekinutih veza do iskrivljenih ogledala itd.).
Svoju kritiku upućujem i najvišim hrvatskim strukturama vlasti. Osim Vama, obraćala sam Ivi Sanaderu, Miomiru Žužulu, Jadranki Kosor, Toninu Piculi, svim dosadašnjim ministrima kulture (Božo Biškupić koji je s Vama o tome osobno razgovarao, Andreja Zlatar-Violić, Antun Vujić) kao i trima predsjednicima Republike Hrvatske (Stipe Mesić, Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović). Potpore na riječima stizale su i od njih, ali na tome je sve završavalo. Svi vi oglušujete se na to jer je hrvatsko iseljeništvo nepopularna i nepoželjna tema. Napominjete kako ste program migracija uključili u program Europske prijestolnice kulture i kako je “upravo taj i takav program prepoznao panel europskih stručnjaka i odabrao Rijeku”.
Ovom uspjehu izravno je doprinijela ideja Muzeja hrvatskog iseljeništva s centrom za izučavanje svjetskih migracija jer sam Vam u pismu iz 2015. godine predložila da istaknete pojam migracija kao zasebnu vrijednost programa.
Zahvaljujući između ostaloga i tome, Rijeka je uspjela eliminirati konkurenciju, ali je to i obaveza mnogo zahtjevnija od obilježavanja Međunarodnog dana migracija i jedne velike sobe u Muzeju Grada Rijeke?
Na kraju, Vi ipak niste ispunili svoje obećanje. Pišete mi da nikada niste rekli da ćete realizirati projekt Muzeja hrvatskog iseljeništva. Međutim, to nije točno. Naime, ja čuvam našu prepisku iz ranijih godina pa Vam je ovdje dostavljam na uvid. Uvjerite se sami. Iz Vaših pisama jasno se iščitava upravo suprotno od onoga što u svome današnjem odgovoru tvrdite.
Još uvijek smatram da ste propustili jedinstvenu priliku da okupite hrvatske iseljenike, domaću kulturnu javnost, građane, znanstvenu zajednicu, djecu, mlade i turiste u Rijeci na raskrsnici svjetova i nebrojenih sudbina selilaca.
Ali sam sigurna da će upravo ondje, u luci jednoga dana niknuti taj Muzej usprkos nastojanjima njegovih oponenata da se to ne dogodi jer Rijeka nije ni Obersnelova ni moja ni njihova, nego naš prekrasni hrvatski grad otvoren svijetu i novim izazovima duha pa mu je vrijeme da se probudi iz dugoga drijemeža i prestane crvenjeti od stida.
S poštovanjem, Tuga Tarle
Za Fenix-magazin/Tekst i foto: Josip Mayer
