Umjesto pristupačnih stanova za lokalno stanovništvo, sve je više apartmana namijenjenih turistima, zbog čega se stambena kriza u Španjolskoj sve više produbljuje.
Mnogima život u kamperu zvuči kao simbol slobode i avanture. Međutim, za 80-godišnjeg Juana iz Španjolske to nije izbor, nego nužnost. Nakon gotovo 49 godina rada više si ne može priuštiti stan. Njegova mjesečna mirovina od 1.000 eura nije dovoljna za najamninu u regiji u kojoj su cijene nekretnina naglo porasle zbog turizma. Kako prenosi španjolska televizija Antena 3, Juan već dva mjeseca živi u kombiju i dosad je prešao više od 3000 kilometara u potrazi za stanom koji bi mogao platiti.
Na listi čekanja za socijalni stan nalazi se već tri godine, ali bez uspjeha. Njegov slučaj odražava problem koji pogađa cijelu Španjolsku. Studenti, mladi zaposleni i umirovljenici s nižim primanjima sve teže pronalaze pristupačan smještaj. Razlog je taj što vlasnici nekretnina radije iznajmljuju stanove turistima jer na taj način ostvaruju veću zaradu. Zbog toga je ponuda dugoročnog najma sve manja, a cijene najma rastu.
Juan ističe da s mirovinom od 1.000 eura može izdvojiti najviše 450 eura za stanarinu, no za taj iznos više gotovo da i nema dostupnih stanova.
Mirovina nije dovoljna ni za najamninu
Prema podacima platforme Idealista, prosječna cijena najma u Barceloni iznosi oko 23 eura po četvornom metru. To znači da stan od 70 četvornih metara stoji približno 1.610 eura mjesečno, što je znatno više od Juanove cijele mirovine.
Posljedice stambene krize vidljive su i na ulicama Barcelone. Krajem 2025. godine organizacija Arrels Fundació zabilježila je 1982 osobe koje spavaju na ulici, što predstavlja porast od više od 43 posto u odnosu na prethodno istraživanje.
Juan kaže da nije mogao zamisliti kako će nakon cijelog radnog vijeka u starosti ostati bez sigurnog doma. Njegovi problemi počeli su kada mu je stanodavac povećao najamninu, zbog čega je bio prisiljen iseliti se.
Njegova priča pokazuje paradoks: dok se Španjolska i Portugal često predstavljaju kao idealna mjesta za život stranih umirovljenika, mnogi domaći stanovnici više si ne mogu priuštiti život u vlastitoj zemlji.
Lisabon među najskupljim europskim gradovima
Slična situacija vlada i u Portugalu. Zakonski minimalac iznosi 920 eura bruto, ali su najamnine u području Lisabona znatno više.
Prema istraživanju financijske platforme Tradingpedia, koje je usporedilo prosječne plaće i troškove najma u 127 europskih gradova, Lisabon je proglašen najskupljim gradom za samce. Prosječna neto plaća iznosi oko 1.343 eura, dok se mjesečni životni troškovi procjenjuju na 1631 euro, odnosno više od prosječne plaće.
Povijesna četvrt Alfama također prolazi velike promjene. Prema podacima portugalskog statističkog instituta INE, tijekom posljednjih desetljeća izgubila je oko 80 posto svojih stanovnika jer su mnogi stanovi prenamijenjeni za turistički smještaj.
Prosvjedi protiv masovnog turizma
Slični problemi prisutni su i u popularnim turističkim odredištima poput Mallorce i Barcelone. Deseci tisuća ljudi posljednjih su mjeseci prosvjedovali protiv masovnog turizma, upozoravajući da rast broja turista potiskuje lokalno stanovništvo i povećava troškove života.
Jedan od slogana na prosvjedima glasio je: „Turizam nam oduzima kruh, krov nad glavom i budućnost. Ograničite turizam odmah!”
Gradske vlasti Barcelone odgovorile su nizom mjera. Povećan je turistički porez, a od 2028. godine planira se potpuno ukidanje turističkog iznajmljivanja stanova. Španjolska vlada već je naredila uklanjanje više od 53.000 ilegalnih turističkih smještaja s platformi poput Airbnba.
Za Juana, međutim, te promjene dolaze prekasno. Namjerava nastaviti živjeti u svom kombiju i obilaziti udaljena sela u Kataloniji u nadi da će pronaći stan koji si može priuštiti.
Fenix-magazin/DP/MMD
