Dopustiti jednoj strani da radi što hoće, da nesmetano sije mržnju, vremenom je dovelo do raspada društva i svih civiliziranih normi, a ovdje je definitivno o tome riječ, piše Josip Mlakić u komentaru za portal Bljesak.info
Imo je bijelu kutu ko doktor ali mislim da nije bio doktor jer mi nije reko otvori usta i reci a. Imo samo te bijele karte. Zove se Burt. Zabravio sam prezime jer ne znam dobro pamtit.
Daniel Keyes , Cvijeće za Algernona
Amerika nikada nije bila nevina. Nevinost smo izgubili još na brodu i nikad se zbog toga nismo pokajali. Naš pad ne možete napisati nekom konkretnom događaju ili spletu okolnosti. Ne možete izgubiti ono što nikada niste imali.
James Ellroy , Američki tabloid.
“Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi”, Evanđelje po Ivanu.
Koji je najvažniji događaj koji se dogodio u Bosni i Hercegovini u posljednjih ne znam koliko mjeseci? Je li to pad helikoptera Oružanih snaga BiH? Trostruko ubojstvo u Sanskom Mostu? Nazočnost Hrvata Komšića na otvaranju spomenika osobi koju je Haaški sud teretio “za ubojstva, nasilje nad životom osoba, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nužnošću, pljačku javne ili privatne imovine te uništavanje ili hotimično nanošenje štete institucijama posvećenim”. religiji, kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i namjerno ubijanje, namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja, nečovječno postupanje, nezakonito zatvaranje civila i ekstenzivno uništavanje imovine koja nije opravdana vojnom nuždom, usmjereno protiv Srba, Hrvata i drugih nebošnjaka”?.
Svetinja
Ništa od svega ovoga, ako je suditi po reakciji iz američkog veleposlanstva. Komšićev čin nije proglašen antidejtonskim djelovanjem, iako je riječ o esencijalnoj negaciji Daytona, veličanju ratnih zločina, što je po zakonu čak i kažnjivo. Najveći problem Bosne i Hercegovine u ovom trenutku je mostarski novinar Zoran Krešić, i to zbog jednog audio snimka koji je prigodno izvučen iz naftalina: “Da ja predstavljam nešto, evo novinar sam, ja bih apsolutno blokirao cijelu državu i nijedan se politički, ni kakav drugi, proces ne bi događao. Ja želim da se vrati Herceg Bosna (…) Jako je bitno što su hrvatska politika intelektualne elite, gremi hrvatski politički nacionalni, kulturni, znanstveni, crkveni ako hoćete apsolutno je dao potporu HNS-a i hrvatske politike konačno vezano za Herceg Bosnu i za mene je i za narod Herceg Bosne svetinja svi trebaju biti ponosni na nju i na sve ono što je ona radila bez obzira kako postoje presude odluke sudova.”
Čaršija
Digla se čaršija na stražnje noge, au operativnoj sali u Langleyu u Virginiji upalio se crveni alarm: “Šta se dogodilo?” upita šef. “Da nije Putin lansirao nuklearni projektil u Kijevu?” “Nije. Nešto mnogo gore. Neki je mostarski novinar spomenuo Herceg-Bosnu.” “Ne mogu da vjerujem! Prebacite desetak ljudi koji prate situaciju oko Tajvana na Bosnu i Hercegovinu. To je sad prioritet. I nazovite onoga Murphyja da se odmah oglasi.” Rečeno – učinjeno. Iz američkog veleposlanstva u Sarajevu, odmah su opleli po Krešića: “Njegovi sramni pozivi na dalje područje Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine su destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija. Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi za vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga, po našem mišljenju, čine nekvalificiranim za bilo koju funkciju u javnom RTV servisu politički lideri moraju prestati sklapati poslove koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignoriraju interese svih konstitutivnih naroda. zarad unapređenja vlastitih, uskih političkih interesa.” Uzgred, u Sjedinjenim Američkim Državama možete slobodno, po Ustavu, slaviti poraženu stranu iz Građanskog rata, fašizam, nacizam… Možete nekada paliti Kuran, Bibliju ili bilo koju drugu “svetu knjigu”. Možete, čak, uredno policija najaviti prosvjetni skup na kojem ćete zapaliti američku zastavu.
Izrečena razlika
Neću se ovom prilikom osvrtati na upokojenu Herceg-Bosnu, jer je ona u ovom slučaju nevažna, iskorištena samo kao bezbroj puta izrečena razlika. Da je Krešić branio Društvo madagaskarskih pingvina, dogodilo bi se isto. Međutim, reći ću samo jedno: svaka državna tvorevina bolja je od Bosne i Hercegovine kakvu danas imamo, gdje nam mjeru patriotizma određuju likovi poput Željka Komšića, Zukana Heleza, Rame Isaka i njihovih međunarodnih mentora, poput američkog veleposlanika Michaela Murphyja i visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojima se već više od dva desetljeća od jedne trećine priviđa jedno cijelo. Ovakve gluposti, koje vrijeđaju zdrav razum, namijenjene su prvenstveno ljudima ispod prosječne inteligencije, jer Murphey za bosanskohercegovačke domoroce ne treba neki veći intelektualni napor od priče namijenjen onima s koeficijentom inteligencije od 68, poput mentalno retardiranog Charlieja Gordona, glavnog junaka kultnog ZF ostvarenja “Cvijeće za Algernona”, kojemu je koeficijent inteligencije višestruko uvećan operativnim putem. Razlog za ovakvu reakciju je vrlo jednostavan. Zoran Krešić jedan je od najizglednijih kandidata za mjesto u Upravnom odboru RTVFBiH, a Amerikanci svim silama žele sačuvati Federalnu televiziju kao platformu za širenje mržnje i međunacionalnih antagonizama, što na prvi pogled djeluje šizofreno. Dopustiti jednoj strani da radi što hoće, da nesmetano sije mržnju, vremenom je dovelo do raspada društva i svih civiliziranih normi, a ovdje je definitivno o tome riječ. Međutim, kada se dublje uđe u problem, ovo se može nekako logički objasniti. Ne radi se tu ni o kakvoj neupućenosti američke strane, već o poznatoj Bismarckovoj realpolitici, niti je Michael Murphey nekakva američka varijanta Rame Isaka, što je dojam koji se stječe čitajući uvjetno rečeno hrvatske i srpske portale. Nikakva “mirna Bosna” u ovom trenutku ne odgovara međunarodnoj politici. Najbolje rješenje je trenutna pat-pozicija, sve dok se geopolitička slika svijeta barem donekle ne izbistri.
Dežurni krivac
U tom slučaju, u slučaju “mirne Bosne”, nije, zbog protivljenja srpske strane, moguć famozni “euroatlantski put” Bosne i Hercegovine. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini neka je vrsta kolateralne štete te svojevrsne pat-pozicije. Iako je svima jasno da je Bosna i Hercegovina talac vještačke stvorene krize u Federaciji BiH, dežurni krivac za stanje u zemlji je Milorad Dodik. I ta se priča, kao izlika, već godinama prodaje širom svijeta, kao glavni razlog stagnacije i urušavanja zemlje. U promijenjenoj geopolitičkoj slici današnjeg svijeta, Amerika sve više liči na tigra od papira koji svoju “veličinu” isključivo gradi na inerciji iz ranijeg razdoblja. Cijela priča složena je radikalnom polarizacijom unutar američkog društva, koje se od vremena Baracka Obame pretvorilo u rigidnu gerontokraciju. Zbog toga je siroti Murphey prisiljen na vrijeđanje zdravog razuma, zbog čega reakcija na Krešićev tekst više govori o američkoj (real)politici pregovaranoj o Krešiću. Zapravo isključivo govori o američkoj politici. Pretpostavljam da se Kissinger, postiđen, vrti u grobu kao ventilator.
Šibicarenje
Međunarodna politika u Bosni i Hercegovini, koju kreira isključivo američka strana, posljednjih godina podsjeća na mizerno šibicarenje u kojemu američki veleposlanik s cilindrom u bojama američke zastave na glavi vrti prazne šibice ispred svoje trojice “klijenata”, koji sudjeluju u igri iako znaju da se ispod šibica ništa ne krije. Njihovi razlozi su jasni: osobna korist. Od “klijenata” se zahtijeva da više vjeruju američkom veleposlaniku nego vlastitim očima. Za sada je to načelo prihvatio tek jedan od njih, kojem je propinjanje na stražnje noge već postalo prirodno stanje stvari, što zorno pokazuje i ovaj primjer, i koji će se javno zakleti da Murphey ispod svoje šibice krije petomjesečno mače ako Murphey kaže da je tako . Gotovo su smiješne reakcije kojima se od američke strane traži principijelno postupanje. “Amerika nikada nije bila nevina”, rečenica je kojom James Ellroy otvara svoj “Američki tabloid”. Od Srednje Amerike pedesetih, šezdesetih, pa preko Čilea i Argentine iz sedamdesetih, pa sve do Sirije i Afganistana iz novijeg perioda. Očekivati da će odjednom postati “nevina” u bosanskohercegovačkom slučaju, iluzija je nad iluzijama, i mogu misliti kako se u američkom veleposlanstvu sprdaju s naivnim domorocima koji misle, ili se samo pretvaraju, da su oni tu zbog njih. U uvodu teksta naveo sam rečenicu iz “Evanđelja po Ivanu”. Netko će se pitati zbog čega je ubačena. Ta rečenica, kao nijedna druga, opisuje licemjerni svijet politike, zbog toga što je to neslužbeni moto CIA-e, koji je ugraviran u njihovo središte u Langleyu.
Fenix-magazin/MD/Josip Mlakić/Bljesak.info
