Kruno Šafranić: Nešto se u meni prelomilo i želja je sve više rasla

Kruno Šafranić mladi je hrvatski pisac, rođen u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Velikoj Mlaki, mjestu između Zagreba i Velike Gorice, a svakodnevne šetnje puteljkom kojim se kretao do škole nadahnule su ga za prvi roman, trilogiju “Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak”.

Kao osnivač i voditelj uređuje Facebook grupe Pisci i Književnost, Facebook stranicu Pisci i Književnost, te web-stranicu Pisci i Književnost.

Za Fenix magazin govori o svom djelu “Dejan Dobrinić i Čudnovati puteljak”, kako je priča nastala te o svojim planovima za budućnost.
F: Kako je došla ideja baš o ovoj temi knjige?

Ideja je nastajala godinama, puteljkom kojim sam se kretao do škole, inspirirao me za moja maštanja o nestvarnim događanjima. Izmišljao sam priče, inspiriran okolišem. Po povratku iz škole, pričao sam prijateljima dogodovštine iz svoje mašte. Primijetio sam da svaku moju priču pozorno slušaju i da ih uvlačim u izmišljeni svijet. Ali, imao sam problem.

U osnovnoj školi sam jako puno mucao i nisam znao pravilno čitati i pisati. To me nije spriječilo da nastavim pričati izmišljene priče iz mašte i u tome sam bio sve vještiji i imao sam sve više prijatelja koji su željeli slušati.

U dječačkim maštanjima, uvijek sam sanjao da jednoga dana izdam knjigu. Nešto se u meni prelomilo i želja je sve više rasla. Želio sam napisati knjigu. Počeo sam više čitati, više pisati.

Odlaskom u srednju školu, počeo sam još više čitati i još više pisati. Primijetio sam da su se problemi s govorom i mucanjem polako smanjivali. To sve mogu zahvaliti književnosti koja mi je pripomogla u svakodnevnom komuniciranju i učenju. Roman sam počeo pisati 5. prosinca. 2003 godine. Osmislio sam složenu građu romana svakodnevno zapisujući puno bilješka. Volim izazove, a sve ono što sam zamislio ispričati čitateljima, nikako ne stane u samo jednu knjigu. krunoNevjerojatna priča fantastičnih doživljaja iz perspektive protagonista Dejana Dobrinića jednostavno je morala biti podijeljena u tri knjige.
Nisam imao računalo, stoga sam prvo pisao u bilježnicu. Kasnije sam dobio računalo i pisanje mi je bilo olakšano. Puteljak koji vodi do škole, još uvijek postoji i u meni budi i nadalje inspiraciju i maštanja. Volim fantastične svjetove i neobične likove. Stoga je Čudnovati puteljak svijet koji sam izmislio iz svoje mašte bio idealan za stvaranje ove trilogije.

 

F: Obično pisci ovakvu vrstu radnje smjeste u neku stranu zemlju. Ti si je smjestio u Zagreb. Misliš li da će to više zainteresirati čitatelje s ovog područja?

Osnovnu školu pohađao sam u naselju Velika Mlaka, smještenom između gradova Zagreba i Velike Gorice. Puteljak kojim sam se kretao do škole, nalazi se na putu tih dvaju gradova. Radnja je morala biti smještena u Hrvatskoj u Zagrebu, jer to je za radnju romana jedino bilo prihvatljivo i ispravno i nikako drugačije. Želio sam da ovo bude autentični hrvatski fantasy roman.

 

F: Bilo je objaviti knjigu ili položiti vozački? Reci nešto o tome.

Bilo je nemoguće naći izdavača koji će izdati knjigu. Prijateljica mi je ispisala cijeli popis izdavača u hrvatskoj i njihove brojeve telefona, jer u to vrijeme nisam imao Internet pa se nisam mogao njime služiti. Nazvao sam ih i redom su odbijali da im pošaljem rukopis. Rekli su da ne izdaju knjige neafirmiranim piscima. Nisu mi ni dali priliku da pročitaju rukopis. Poslao sam rukopis jednom velikom izdavaču u Hrvatskoj, ali nikad nije odgovorio je li ga uopće primio i pročitao. Poslao sam još jednom velikom izdavaču, ali odgovor nisam dobio do dan danas što je s rukopisom.

Zatim sam poslao još jednom manjem izdavaču, koji je pohvalio rukopis, ali da ne izdaje takvu literaturu. Čak je stiglo na moju adresu pismo od jedne izdavačke kuće da mi žele besplatno izdati knjigu, ali kako su pokazali nepoštovanje prema nekoliko pisaca kojima su izdali knjigu i koje su prevarili, nisam htio da i mene to zadesi.

Stoga je odluka pala da neću gubiti vrijeme na traženje izdavača, nego ću roman izdati vlastitim trudom i ulaganjem. Zaposlio sam se i počeo skupljati novac za polaganje vozačke škole. Imao sam veliku želju da položim vozački, jer već skoro svi moji prijatelji voze aute. Kroz cijelo to vrijeme tražio sam lektore, korektore, fotografa, urednika, kako bi se knjiga počela uređivati i pripremati za tisak. Poslao sam upit za tiskanje knjige nakladniku Redak iz Splita. Odgovorili su u vrlo kratkom vremenu, nazvali me i sve mi objasnili. Od samog početka iskazali su profesionalnost, ljubaznost i susretljivost. Napokon postoji mogućnost da izdam knjigu. Dobio sam jako dobru ponudu cijena tiska knjige koja je za mene bila prihvatljiva. Svjestan sam da niti jedan izdavač neće niti jednom piscu izdati besplatno knjigu, osim ako nije afirmiran ili ako od nekuda ne nabavi sredstva kojima će financirati cjelokupni proces knjige.

Jedina zapreka da izdam knjigu je novac. Snovi nemaju cijenu, a kako mi je dječački san bio da izdam knjigu, odluka je pala da ću novcem kojeg sam dugo godina skupljao za vozački, pokriti troškove tiskanja knjige. Finacirao sam izdavanje knjige vlastitim trudom i odricanjem. Trebamo slijediti svoje snove jer oni nemaju cijenu. Vozački ću položiti kad za to bude pravo vrijeme. Ispunio sam jedan san, a u dogledno vrijeme, ispuniti ću i drugi.

 

F: Koliko si uložio u ovu knjigu?

Uložio sam jako puno, pogotovo zato što nisam išao tiskati u običnu tiskaru. Htio sam da knjiga bude kvalitetno tiskana, ali da pritom imam i nakladnika. U web knjižari nakladnika Redak, knjiga je dostupna za kupnju u mekom uvezu, a u tvrdom uvezu može se kupiti direktno od mene.

 

F: Slijedi i drugi dio?

Prvi dio knjige je izašao u rujnu 2016. godine, a drugi dio izlazi 2017. godine. Oba djela je uređivao isti urednik, varaždinski književnik Denis Peričić. Drugi dio je spreman za tiskanje, ali da bih to ostvario, moram ponovno skupiti novac. Stoga će tiskanje drugog djela pričekati još koji mjesec.

F: Osim pisanja, baviš se i slikarstvom, osnivač si i voditelj književne FB grupe, FB stranice i web stranice Pisci i Književnost?

Osim pisanja, imam nekoliko hobija. U slobodno vrijeme crtam tehničkom olovkom. Na velikom papiru od dva metra, pune dvije godine crtao sam veliki brod. Točnije, presjek broda, da prikažem što se sve nalazi u njemu. Nacrtao sam razne detalje na tom brodu. To me prije i poslije pisanja opušta i zabavlja. Također u slobodno vrijeme izrađujem društvene igre, koje potom igram s prijateljima. Osnivač sam i voditelj književne FB grupe, FB stranice i web stranice Pisci i Književnost koja broji deset tisuća pratitelja. Želim potaknuti ljude na čitanje domaćih knjiga i autora. Prvenstveno želim pomoći da se čuje za neafirmirane autore. Domaća književna scena ima jako puno kvalitetnih neafirmiranih pisaca. Stranica Pisci i Književnost je mjesto gdje autori mogu objaviti svoje autorske radove. Svi koji žele pratiti moj spisateljski rad, mogu me pratiti na Fb stranici gdje objavljujem svoje uratke. https://www.facebook.com/pisac.kruno.safranic/?view_public_for=1099013310142030

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Pogledajte drugo

offenbach

NOVA PRAVILA OD PETKA U HESSENU: Kontakti, maske, škola, trgovine, restorani…

Od petka, 25. lipnja, u njemačkoj Saveznoj državi Hessen znatno popuštaju mjere ograničenja uvedene zbog …