BBC u ponedjeljak počinje prikazivati seriju o mladim britanskim turistima u Hrvatskoj, objavili su u utorak britanski mediji.
A kako ih Hrvati doživljavaju kao turiste opisali su u 24sata gdje su s njima na Hvaru proveli dan i noć.
Tako su prošli tjedan izvjestili slijedeće:
Mladi britanski turisti hodaju goli po Hvaru, uriniraju na svakom koraku, povraćaju, bez svijesti leže po hvarskim kalama… Od noćne galame ne spava nitko, ni normalni turisti ni domaći svijet. Takve su se scene mogle na Hvaru vidjeti još prije tri tjedna.
No hvarska gradska uprava rekla je – dosta, a gradonačelnik Rikardo Novak odlučio je stati na kraj razularenosti mladih turista, uglavnom Britanaca. Postavio je ploče s upozorenjem i kaznama u slučaju prekršaja. Cijena – prava sitnica. Za hodanje bez majice 600 eura, a za pijančevanje po gradskim ulicama 700 eura.
Dva tjedna nakon što su donijeli ovu odluku došli smo na Hvar da vidimo njezine učinke i proveli 24 sata u društvu s britanskim turistima.
Stigli smo nešto prije 17 sati, kad se britanski partijaneri, kako su nam objasnili mještani, najčešće ustaju. I doista, hvarski barovi bili su poluprazni.
Ali već sat vremena kasnije kafići i klubovi izvan centra grada bili su puni kao šipak. Prvi “đir” nakon popodnevnog ustajanja je bar Hula-hula i nekoliko okolnih kafića udaljenih kilometar od centra Hvara.
Svi su smješteni uz more i tu su se, uz kupanje, Britanci zagrijavali uz lagane koktele. Kako je vrijeme odmicalo, atmosfera je bila sve luđa, no ni blizu onoj u večernjim satima.
Oko 20 sati mladi partijaneri preselili su se u restorane i fast foodove, a nakon toga na glavnu hvarsku “špicu”, u kafiće Sidro, Nautica i Seven.
E tamo je počeo raspašoj.
Alkohol i za doručak
Od 22 do 2 sata popili su hektolitre pića. Kokteli svih vrsta i boja, pivo, vino i viski tekli su u potocima, svi su skakali i drmusali se s čašama i bocama u rukama. Naravno, kad bi popili, bacili bi je na rivu. Ili u more.
U jednom trenu začula se sirena. Dolazi vozilo Hitne pomoći jer je neki mladić pretjerao s alkoholom. Nasreću, bez težih posljedica. Djelatnici Hitne pomogli su mu na licu mjesta i njegovu društvu preporučili da ga odvedu na spavanje. I dok Hitna odlazi, jedna djevojka pokušava s tla podići svojeg mladića. On “kljuca” na tlu, ona ga hrabri, no bezuspješno. Kraj njega na tlu leži prazna boca Chivasa. Nakon pola sata ipak se pridigao i uz njezinu pomoć oteturao dalje u noć.
Uskoro se opet čuje sirena, opet stiže Hitna pomoć, s rotirkama juri hvarskom rivom. Ponovno se netko “uništio” alkoholom, opet, nasreću, bez posljedica. Bliži se dva ujutro, vrijeme kad se na Hvaru gasi glazba. Primjećujemo hordu Britanaca kako se kreće prema kraju rive. Pokupili su putem još nešto turista željnih alkoholiziranja i partijanja.
Na kraju rive čekaju ih brodovi za uvalu Stipanske, do koje će se voziti 20-ak minuta, a ujutro vratiti na Hvar. Cijena noćne vožnje je 200 kuna, a dnevne 40 kuna. Stotine mladih naguravaju se u brodove koji satima razvažaju razularene turiste.
Oko pet sati ujutro prve ture s Paklenjaka iskrcavaju se na hvarsku rivu.
Loču, jedu i povraćaju
Pijani do daske bude sve one koji su oko dva ujutro napokon zaspali. Viču, pjevaju i teturaju do pekarnice koja radi cijelu noć. Uzimaju peciva i pizzete te pivo Corona, koje najbolje “liježe nakon doručka”. Čim pojedu, nađu prvi skriveni kutak i povraćaju. Prije oštrih kazni povraćali su posred rive, a sad su se donekle disciplinirali. Ali ne odlaze, čekaju ostatak ekipe s Paklenih otoka. Kad svi stignu, oko sedam ujutro, nastaje pravi lom. Pjevaju, navijaju…
Sve traje nekih 15-ak minuta, nakon čega kolektivno kreću na spavanje. Iza njih stižu brigade uličnih čistača koji skupljaju njihov otpad.
U čoporu su i kad spavaju
Jedan Hvaranin ponudio nam je svoje viđenje mladih, uglavnom britanskih turista.
– Njih ništa normalno ne zanima, ni pojesti frišku ribu, ni dobar smještaj u hotelu, ni odlazak u dobar restoran… Samo alkohol i droga te divljanje u čoporu, ne znam kako bih to drukčije nazvao. Turizam je za Hvar izuzetno važan, ali smatram da ovakva struktura gostiju zapravo tjera onu drugu, ‘zdraviju i normalniju’ strukturu gostiju – objašnjava nam Hvaranin ogorčen na razularenu britansku mladež.
Ali mlade Britance nije baš previše briga za mišljenje domaćih. Oni se na njih, kao i na druge goste, uopće ne obaziru. Kad prođu pokraj nepoznatih ljudi, pored nekoga tko nije “iz čopora”, kao da su prošli pored zraka, uopće nikoga ne primjećuju. Nema na Hvaru kao nekad ljetnih terasa sa živom muzikom, nema klasičnih plesnjaka, druženja, upoznavanja… Umjesto toga, raspojasana rulja s bocama u ruci skače i urla, i tako iz sata u sat, iz dana u dan…
Zanimljivo je da se partijaneri uopće ne obaziru na cijene koje su nevjerojatne, zapravo astronomske. Bili smo u pekarnici između najpopularnijih kafića i nismo mogli vjerovati što vidimo.
Pola litre obične vode u plastičnoj boci stoji paprenih 30 kuna! Litra vode je “na akciji”, samo 40 kuna. Mala limenka pive (0,33) stoji kao i litra vode na akciji, punih 40 kuna! Ali sve to mladi Britanci kupuju, hladnjaci se pune bez predaha. Nimalo ih ne smetaju brutalno visoke cijene. Za dobar provod platit će i peterostruko, poput noćne vožnje na Paklene otoke. A smještaj na Hvaru je posebna priča. Svi kapaciteti su puni do daske i ovaj grad, zapravo, puca po šavovima. Ipak, uspije se pronaći pokoja soba. Cijena za noćenje (bez doručka) u sezoni je 500 kuna.
Britanski partijaneri ne spavaju u takvim sobama, ali ni u hotelima. Oni traže poseban smještaj sa što većim sobama, kako bi ih što više moglo biti zajedno i dok spavaju. Još jedan zanimljiv sociološki fenomen mladih britanskih turista.
Još nitko nije kažnjen
Hvarani su odavno prestali biti šokirani tim fenomenom, ali su zadovoljni da su se partijaneri ipak donekle normalizirali nakon najave kazni.
A za kraj otkrit ćemo vam jednu malu tajnu. Iako su ploče s rigoroznim kaznama postavljene po čitavom gradu Hvaru, one zapravo služe samo kao upozorenje. Naime, još nitko nije službeno kažnjen, ali kao što su nam rekli Hvarani, to se ne mora znati…
Fenix-magazin/MB/24sata/Hina
