Vrag je žensko, obožava torbice i nosi Pradu, dobro možda bi radije Chloe. Ma žensko je to, to se samo dotjeruje, šopingira, hoda po kavama, putuje, nema to ni brige ni pameti.
Sigurno ste svakodnevno susrećete s ovakvim izjavama koje nerijetko dolaze što je najžalosnije iz nerealiziranih ženskih usta, koje u nedostatku hrabrosti i volje u svojim stisnutim očima ne vide širinu i sav trud žena koje pored obitelji su zamislite usudile se sanjati, raditi, učiti i ne zanemariti sebe.
Žena se odgaja od malena kakva mora biti a muškarac može biti što hoće. Stalno ti od djetinjstva govore kako se moraš ponašati, da moraš slušati, poštivati, pristojno oblačiti. A povijest je pokazala da upravo poslušne žene nikada nisu pisale stranice povijesti i mijenjale svijet na bolje. Nego upravo suprotno one koje su se uzdigle i nisu htjele biti otirači, jer svi dobro znamo da samo ako si drugačiji možeš se uzdignut iz prosjeka.
Domaćica, karijeristica, štreberica, drolja, glupača, sponzoruša, šminkerica, starleta, svetica predugačak je niz da bi se nabrajao u etiketiranju žena. Žena koja voli da se šminka, gelira nokte, stavlja fejk trepavice, radi dijete, estetski tretman, liposukciju, nosi visoke potpetice ne mora biti ništa manje moralna, ništa manje načitana ili školovana od one koja to ne radi. Zbog čega bi te ruž na usnama i uska haljina definirali kao manje posvećenim ženama obitelji. Zar je nenašminkanoj ili decentno našminkanoj ženi u ravnim cipelama koje ne vole šoping i solarij otvoren put u raj i zagarantiran viši moralniji status . Zar zgodna, preplanula žena ne može čitati Dostojevskog ili Andrića‘. Zar nenašminkana žena ne može biti atraktivna, o itekako može.
Ne postaje se dobar oblačenjem tenisica, neodlaskom kod frizera niti se postaje sponzoruša oblačenjem uskih minica i plesanjem u diskoteci. Zar uspješna svestrana žena ne može biti dobra majka? Može itekako, jer ih susrećem svaki dan u svojoj okolici, gdje imam prijateljice koje rade po tri posla, poduzetnice, studentice u četrdesetima s troje odrasle djece koje osvajaju zlatne medalje iz borilačkih vještina, same boje stanove, uče za magistarske radove dok doje, uče satima s djecom, ribaju toalete i rade sarmu i zaprške u grahu, zapravo sve ono što radi svaka domaćica. Međutim kada iziđu van, one su izazovne, razigrane , vesele, realizirane i nasmijane žene koje zamislite nazdravljaju same uz džin tonik.
Strašne predrasude koje gajimo jedni prema drugima, jer sami mislimo da smo po nečemu posebniji jer, se često dogodi da uspjeh ili pobjeda jedne od nas neki shvate kao svoj poraz.
Neke žene će muškarcima oprostiti i najteže poroke ali ženi koja ima najveće vrline , e to se teško oprašta. I iz toga često proizlazi ona izreka , žena je ženi žena. Gdje kao žene pokleknemo pred taštinom i radije biramo da zavidimo nego da nešto naučimo.
Osobno se volim šminkati kad treba i ne treba, volim čitat, volim kad sam sebi lijepa, putujem, volim pisati i puno učim. Svaki dan kopam po sebi, analiziram, trudim se, pokušavam promijeniti ono što nije dobro da bi postala bolja sebi i drugima. Često hodam savijena od tereta briga koje nosim zajedno sa ljudima koje volim, ali uvijek nosim i torbu na ramenu koja kada mi padne izazove tektonsko pomjeranje ploča. Često se našalim kako ženska torba i hrvatske općine su rupe bez dna. Izuzev torbi, knjiga, posla, peglanja veša i pranja prozora znam što je microblending ali i što je zaleđe, ali ono žensko.
Prije svega prijateljica sam i majka dvije kćeri i mislim da sva snaga žena upravo leži u ženskoj podršci. Nema toga što žena ne može postići ako imaju u zaleđu žene, mame, sestre, bake, prijateljice, poznanice, kolegice. Ne nije ni najmanje lako iznijeti nekome svoju intimu, svoj neuspjeh i svoj strah. Lako je slomiti onog tko je već slomljen, jer dobro znaš gdje su pukotine. Ali kako možeš očekivati pomoć i savjet ako ne riskiraš i otvoriš se.
Svaka žena u životu nas je naučila nečemu. Neke su nam bile opomena, neke iskustvo ali većina njih su nam obasjavale put kada samo mislile da samo same. Njegovanje ženskog prijateljstva produžuje život, vraća osmijeh na lice, daje osjećaj sigurnosti i ništa vas ne može bolje usmjeriti. Nikada se nemojte ispričavati što ste žena, volite sebe i svoje mane i kada ste s valovima od frizera i kada ste masne kose i kad imate bore jer to znači da ste se smijali i kad imate sijede jer to znači da ste se brinuli. Nikada nemojte sebe uzdizati pljujući druge žene jer to ne rade realizirane žene. Osluškujte svoje prijateljice, sestre , kolegice uživajte u njihovoj sreći. Budite oslonac u boli. Jer bol ne pita za društveni status, je li dotjerana ili raščupana. Sve nas jednako boli. Svi mislimo da naš usamljeni glas neće ništa promijeniti a svakodnevno smo svjedoci da upravo lavine pokreću hrabri usamljeni glasovi.
Svaka žena treba da živi svoje snove da bude svoja i da uživa u svojoj posebnosti i posebnosti drugih žena, svaka žena bi trebala čuvati leđa drugoj ženi.
Fenix-magazin/Katarina Pejić
