“Križni put – Bleiburg: Kosidba Duša” donosi priču o jednom od najtragičnijih i najtežih poglavlja hrvatske povijesti – Bleiburška tragedija i Križni put 1945. godine.
Nakon završetka 2. svjetskog rata tisuće hrvatskih vojnika, civila, žena i djece povlačile su se prema Bleiburgu tražeći predaju britanskoj vojsci i nadu za spas.
Umjesto slobode, mnogi su vraćeni partizanskim snagama nakon čega su uslijedila masovna pogubljenja, marševi smrti i godine šutnje koje su ostavile duboku ranu u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda.
Tuga, ponos i težina povijesti
Ova pjesma kroz duboki hrapavi bariton, epski orkestar i melankolične zvuke gitare i flaute pokušava prenijeti tugu, dostojanstvo i sjećanje na one koji su nestali na putevima Križnog puta.
U tekstu Nikole Šimić Tonina osjeti se tuga, ponos i težina povijesti, a slike koje stvara stihovima ostaju u glavi dugo nakon slušanja.
Posebno je snažno spojio intimnu bol s epskom atmosferom bez da izgubi osjećaj iskrenosti.
Filmska priča i molitva
Ovo je pjesma koja ne zvuči kao generična domoljubna balada nego kao filmska priča i molitva u isto vrijeme.
Svaki stih nosi odjek koraka, molitve i tišine ljudi čija su imena često ostala neizgovorena, ali nikada zaboravljena.
“Još će nas biti, još nas ima…” poruka je iz pjesme napisane u spomen svim žrtvama Bleiburga i Križnog puta.
Glazbu i aranžman na tekst Nikole Šimića Tonina je napisao Dario Vištica & Studio Mochvara.
Fenix-magazin/SIM/
