Poruka stiže u pravo vrijeme. Jezik je uredan, logo poznat, ton ozbiljan. Piše da je račun ugrožen, da je potrebna hitna potvrda podataka, da rok istječe večeras. I dok je čitate, nešto u vama se stegne. I upravo tu, u toj sekundi pritiska, leži cijela igra.
PIŠE: Zoran Hardi, stručnjak za računalnu sigurnost i umjetnu inteligenciju
Internetske prijevare odavno nisu ono što su bile. Nestali su tipfeleri, čudni prijevodi i adrese pošiljatelja koje su odale sve na prvi pogled.
Bila je to drugačija era, kada je lažnu poruku prepoznao gotovo svatko tko ju je pročitao s malo pažnje. Na njezino mjesto došlo je nešto znatno opasnije: poruke koje izgledaju kao da ih je napisao netko tko zna što radi. Jer danas, zna.
Nestale tehničke barijere
Veliki jezični modeli, isti oni koji stoje iza popularnih alata umjetne inteligencije, omogućuju prevarantima da u nekoliko sekundi sastave gramatički besprijekornu poruku, prilagođenog tona i stila, s logom banke, ministarstva ili poštanske službe.
Umjetna inteligencija ne zamara, ne griješi i ne treba puno novca ni znanja. Dostupna je svakome s internetskom vezom. Tehnička barijera praktički je nestala, a s njom i jedan od rijetkih pouzdanih filtara koje smo imali.
Stručnjaci procjenjuju da više od 82 posto svih phishing poruka danas sadrži sadržaj generiran umjetnom inteligencijom, a klasični filtri ih gotovo više ne prepoznaju.
Žurba ubija oprez
Ali pravo oružje ipak nije tehnologija. Pravo oružje je pritisak.
“Hitno. Rok istječe. Račun će biti blokiran. Imate pravo na povrat sredstava.” Te formulacije nisu slučajne. Precizno su kalibrirane, ne da informiraju, nego da izazovu paniku prije nego što um stigne uključiti kočnicu.
Prevaranti dobro znaju da uplašena osoba ne razmišlja isto kao smirena osoba. Znaju da žurba ubija oprez. I na to računaju.
Meta starije osobe
Posebno su izloženi stariji građani, no ne iz razloga koji se često pretpostavljaju. Nisu meta zato što su naivni ili manje sposobni. Meta su zato što su odrasli u vremenu kada su institucije, banke, državne službe i bolnice, predstavljale autoritet kojemu se vjerovalo bez pogovora. To povjerenje nije slabost.
Ali prevaranti ga danas vješto imitiraju i bez skrupula iskorištavaju.
Mlađe generacije nisu imune. One možda lakše prepoznaju tehnički sumnjive detalje, ali jednako su podložne emocionalnoj manipulaciji kada poruka udari u pravo mjesto: financijsku nesigurnost, strah od gubitka, ili jednostavno znatiželju.
A prevare više ne dolaze samo putem e-maila. U Njemačkoj su prevaranti počeli lijepiti lažne QR kodove na parkomate i javne površine. Tko ih skenira, završi na lažnoj stranici i izgubi podatke, a da ni ne zna što se dogodilo.
Umjetna inteligencija
Umjetna inteligencija je ta koja danas piše te poruke. Ona ne zna da laže. Ona samo izvršava zadatak koji joj je netko postavio, i izvršava ga savršeno.
Zato je najvažnija digitalna navika danas zapravo najjednostavnija: zastati nekoliko sekundi prije klika. Udahnuti. Pitati se tko šalje tu poruku, zašto baš sad i zašto tolika žurba. Provjeriti adresu pošiljatelja. Nazvati instituciju izravno, ne putem broja telefona iz poruke. Posavjetovati se s nekim od povjerenja.
To nije paranoja. To je jedina stvarna zaštita koja danas postoji, jer nijedan antivirusni program ne može zaštititi osobu od vlastite panike.
Kibernetička sigurnost više nije isključivo tehničko pitanje. U doba kada umjetna inteligencija može imitirati svačiji glas, stil i autoritet, ona postaje pitanje razumijevanja kako manipulacija funkcionira i što se događa u nama u trenutku kada netko namjerno pritisne pogrešan gumb.
Fenix-magazin/SIM/Zoran Hardi
