Razvoj, organiziranost, djelovanje i uloga hrvatske političke emigracije od 1945. do prvih višestranačkih izbora 1990. do danas nisu dovoljno znanstveno istraženi, iako je emigracija, pogotovo Ujedinjeni Hrvati Europe, nezaobilazni segment u mozaiku hrvatske povijesti i stvaranja moderne, neovisne države Hrvatske.
Piše: Ivan Lozo
Dio toga mozaika bila je hrvatska državotvorna emigrantska organizacija Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE). Ona je aktivno i kontinuirano djelovala od 1975. do 1991. a sporadično do 1993. kada je brisana iz registra udruga Općinskog suda u Frankfurtu. Budući da se u literaturi i medijskim natpisima spominju različite godine, okolnosti i mjesta osnivanja UHE u ovome petom dijelu serijala biti će govora o stvarnoj godini i mjestu njena utemeljenja. O uzrocima, motivima i grupacijama koje su pridonijele uspostavi organizacije te njenim političkim načelima govoriti će se u nastavcima.
Dvije različite organizacije: Ujedinjeni Hrvati u Europi (UHuE) i Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE)
Mnogi autori polaze od krive pretpostavke, naime da su Ujedinjeni Hrvati u Europi (UHuE) i Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE) sinonimi za jednu organizaciju. No, Ujedinjeni Hrvati u Europi bili su europska podružnica koja je kao krovni ogranak Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP) djelovao unutar šire mreže HOP-a, organizacije koju je dr. Ante Pavelić osnovao 1956. u Argentini. Ta podružnica unutar šire mreže HOP-a osnovana je u Münchenu 1960-ih godina a pripadale su joj razne podorganizacije poput Ujedinjeni Hrvata Njemačke (UNHj), Ujedinjeni Hrvati Francuske (UHF) i drugi, a izdavala je i vlastiti list Hrvatska sloboda.
Kada primjerice Marin Sopta, moj suputnik kroz emigrantsku džunglu, tvrdi da je među onodobne najpoznatije hrvatske tiskovnice u Njemačkoj spada “glasilo UHE” odaje da nije svjestan toga da su UHuE i UHE dvije različite organizacije. Istine radi, desetljećima nakon što se je raspala podružnica HOP-a u Europi i kada je nastala nova organizacija UHE ista je krajem 1980. sporadično izdavala skromni istoimeni bilten koji nije bio ni blizu nivoa onoga kojega je 1960-ih izdavala HOP-ova podružnica u Europi. Tako je i navod autora Vladimira Ivankovića da je organizacija UHE imala i sekciju za “obavještajni rad” u stvari odnosi na UHuE a ne na UHE. Pri tome ipak valja spomenuti da je i UHE imala jednu malobrojnu grupu koja se bavila obavještajnim radom a kojoj je na čelu bio predsjednik organizacije.
Godine 1973. nije osnovana organizacija UHE već Hrvatsko kontinentalno vijeće Europe
Nekadašnji politički emigranti Marin Sopta i Tomislav Krolo u svojim publikacijama jednoglasno tvrde da je organizacija UHE osnovana 1973. ali navode različita mjesta i uzroke. Po Sopti je 1973. na godišnjoj skupštini održanoj u Karlsruheu došlo do rasula i reorganiziranja HOP-ove organizacije Ujedinjeni Hrvati Njemačke (UHNj) od koje se odcijepilo jedno krilo pod vodstvom Nikole Miličevića koje mijenja ime u Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE).
Time se osim pogreške u godini ahistorički sugerira da je organizacija UHE nastala kao frakcija HOP-ovske organizacije UHNj. Ne stoji ni tvrdnja Tomislava Krole da je 1973. u Münchenu osnovana krovna emigrantska organizacija Hrvata u Europi imenom UHE te da je on tada izabran za prvog predsjednika. Godine 1973. u Münchenu nije osnovana nikakva posebna organizacija imenom UHE niti je njenim predsjednikom izabran Tomislav Krolo.
Izbori za HNV
Krajem 1973. bili su diljem svijeta u tijeku izbori za sastav I. Sabora hrvatskog narodnog vijeća (HNV) kao nove krovne organizacije hrvatskih političkih emigranata u svijetu. Konstituiranje Sabora je bilo zakazano u veljači 1974. u Toronu. U tu su se svrhu dana 25. kolovoza 1973. u Münchenu sastali predstavnici hrvatskih emigrantskih organizacija odnosno njenih podružnica u Europi (Hrvatski narodni odbor, Ujedinjeni Hrvati Njemačke, Hrvatska republikanska stranka, Hrvatski radnički centar u Švedskoj, Hrvatski radnički savez u Francuskoj).
Cilj je bio uspostaviti Hrvatsko kontinentalno vijeće Europe po uzori na nešto prije na drugim kontinentima uspostavljeno kontinentalno vijeće HNV ). Hrvatsko kontinentalno vijece Europe unutar krovne organizacije HNV uspostavljeno je na drugome sastanku održanom 4.studenog 1973. u Karlsruheu. Na tome sastanku su sudjelovali i dominirali predstavnici apsolutno minorne organizacije Hrvatska narodna fronta, pa čak i fantomske skupine nazvane Skupina nezavisnih hrvatskih intelektualaca. Za predsjednika izabran je Ante Vukić a za tajnika Stjepan Bilandžić.
Toliko o navodnim osnivanjem organizacije UHE 1973. u Münchenu odnosno Karlsruheu. Neka bude samo usput rečeno da tada formirano Hrvatsko kontinentalno vijeće Europe nikada nije oživjelo. Jedan od razloga bio je da su se između münchenskog i karlsruhskog sastanka uvukli danas dokazani ili u najmanju ruku javno prozvani suradnici UDBe (Milan Dorić (“Hansi), Stanislav Milošić Geza (“Pisac”) te kontroverzne osobe poput Velimira Tomulića i Tomislava Sedle. Iz projekta su izišli HNO dr. Ivana Jelića i HRS profesora Ivana Oršanića, a distancirao se je i Hrvatski radnički savez u Francuskoj na čelu sa kasnije od UDB-e u Parizu likvidiranim Matom Kolićem.
Organizacija UHE osnovana je uz podršku Brune Bušića koji je kumovao i njezinu imenu 8.studenog 1975. u Karlsruheu
Dana 8.studenog 1975. održana je u Karlsruheu osnivačka skupština organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe. Grupacija utemeljitelja iz Karlsruhea je postala svojevrsna perjanica, jer je upravu u Karlsruheu najčešće svraćao Bruno Bušić gdje bi odsjedao kod Tome Naletilića, Mladena Dolića ili Nediljka Vegara koji mu je ujedno bio i tjelohranitelj u Njemačkoj.
Po svjedočanstvu spomenutih, Bušić je kao predsjednika buduće organizacije preferirao prijatelja mu Nikolu Miličevića. U njemu je Bušić vidio integralnu osobu koja bi bila u stanju zadovoljiti grupacije različitih skupina koje su diljem Europe bile zainteresirane za formiranje nove organizacije. Drugi potencijalni kandidati bili su ustaški potpukovnik Josip Biošić iz Španjolske, rodom iz Hršćevana kod Imotskog te predvodnik grupe “proljećara” prof. Božo Dugeč.
Biošić je odbio kandidirati se smatrajući da bi to bila prevelika hipoteka za novu organizaciju koja se mora osloboditi balasta Drugog svjetskog rata te se po njemu trebalo izgrađivati isključivo na pravaško-starčevićanskim načelima. Dugeča je pak pratio glas da je kao stipendist općine Drniš i donedavni dopisnik Večernjeg lista bio čovjek jugokomunistiškog aparata. Nedavno je otkriveno i objavljeno da je njegova supruga književnica Malkica Dugeč (djevojački Pilc) tada u emigraciji bila suradnica obavještajne službe jugoslavenskog Saveznog sekreterijata za inostrane poslove (SSIP) u Stuttgatu pod pseudonimom “Ana”. No činjenica je i to da je Božo Dugeč poslije zloglasne sjednice u Karađorđevu 1971. bio optužen i u odsutnosti osuđen za širenje hrvatskog nacionalizma. Ipak se godinama kasnije pokazalo da su sumnje u Božu Dugeča možda bile opravdane, u svakom slučaju je on 1982. brisan iz članstva UHE.
Na skupštini je prihvaćen statut organizacije, izabrano predsjedništvo i odlučeno da će sjedište organizacije biti u Frankfurtu gdje istu treba registrirati kod nadležnog suda. Za članovi prvog predsjedništva UHE tada su izabrani: Nikola Milićević predsjednik, prof. Božo Dugeč zamjenik predsjednika, Dragutin Bischof glavni tajnik, Tomislav Krolo rizničar i Ratko Brkan zamjenik rizničara. Organizacija je uskoro upisana u sudski registar udruga (Vereinsregister) pod brojem: 6811, a koji se vodi kod Općinskog suda Frankfurtu.
Prvi predsjednik UHE – Nikola Miličević-Beban
Prvi predsjednik UHE bio je Nikola Miličević-Beban. Rođen je 1937. u Vionici pokraj Čitluka. Domovinu je napustio iz političkih razloga 1960-ih te se nastanio u Frankfurtu te postao članom organizacije Ujedinjeni Hrvati Njemačke (UHNj). U privatnom životu bio je građevinski poduzetnik. Mostarska Udba je obradu nad Nikolom Miličevićem zavela još 22. svibnja 1970. Informacije o njemu sakupljali su i suradnici Centra SDB Zenica (Nikola Banoža pseudonim “Cico 1” iz Frankfurta), SDS Sarajevo (Zvonko Vasilj, “Mario” iz Münchena) i republičke centrale UDB-e u Zagrebu (Ivica Šimunović, “Oskar”) koji je bio zadužen i za Brunu Bušića.
Šimunovića su na vezi držali inspektori Drugog odjela SDS-a RSUP-a SRH Đuro Lukić i Josip Perković. Nikola Miličević bio je bliski suradnik Brune Bušića i 1975. jedan od glavnih osnivača hrvatske emigrantske državotvorne organizacije Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE) čiji je postao prvi predsjednik od 8.studenog 1975. do 5.ožujka 1977. kada ga je na toj poziciji naslijedio čestiti Hrvat Vice-Viktor Vrdoljak, nekadašnji nastavnik rodom iz Medova Doca pokraj Imotskog. Ovoga Vicu Vrdoljaka strogo treba lučiti od drugog Vice Vrdoljaka koji je također bio rodom iz Imotske krajine, ali ne iz Medova doca. Taj drugi Viktor Vrdoljak bio je suradnik mostarske UDBe i američke policije.
Ime Nikole Milićevića nalazilo se na popisu osmero hrvatskih političkih emigranata čije je izručenje Beograd 1978. godine tražio u zamjenu za četvero njemačkih terorista uhićenih u Zagrebu. Kad ta trgovina zahvalom tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Schmidta nije uspjela, Beograd se odlučio na likvidaciju Nikole Miličevića. Ubijen je u siječnju 1980. u Franfurtu a iza sebe je ostavio udovicu i petero djece između 4 i 12 godina starosti. U svom jedinom intervjuu kojega je iniciirao njegov prijatelj i osnivač novog časopisa hrvatske političke emigracije “Hrvatski list” Bruno Bušić upravo za prvo izdanja toga lista 1978. Miličević je između ostaloga rekao: “Ujedinjeni Hrvati Europe, kojih sam član žele dovesti do izmirenja i stišavanja međusobnih napadaja u emigraciji. Osim toga mislim da naše djelovanje treba usmjeriti prema domovini”. O tome koji su suradnici UDB-e pratili članova UHE te o ubojstvu Nikole Miličevića i pokušajima da njemački nadležni organi nastave istragu biti će više riječi u posebnim crticama.
Fenix-magazin/SIM/Ivan Lozo
