Nije to dobro dobri moj prijatelju kao ono što je papa ‘Ivan dobri’ bio dobar. Njemu je, valjda, lako bilo biti dobar: vreća puna, pa koliko god zagrabi i podijeli, dobrotu prosipa.
Piše: Ilija Lončar
Ti si meni dobar zato što si moj, što si moga hrvatskoga roda, iz moje Hrvatske, što si podrijetlom iz BiH. Znam kako se tvoja, kao i papina, dobrota, na različite načine iskazivala. Doduše, ti nisi duhovnik. Inače, duhovnici su obvezni biti dobri tj. ugodnog držanja i ponašanja. Duhovnik treba odskakati po dobroti od drugih ljudi, posebno nas laika. Ljudi su pohlepni za tuđom dobrotom. Nekako su gladni više za njom nego za svojom.
Upravo o ovoj opaski nekako pristoji razmišljati o čestitkama za kojekakve prilike, Badnjak, Božić, Novu godinu… Većina nas očekuje da mu neki drugi (i to taj prvi) čestita, pa se onda osluškuje, procjenjuje, odvaguje, “kome je više stalo”. Čujem tamo neke misli iz mog sela: -Ove godine nikome nisam prvi htio čestitati Božić, pa da vidim kome je to stalo do mene. Naravno da je tu i moj brat s njima. No, to se ne smije nikome reći, jer “brat je brat”. A ti si prijatelju i ove godine izgleda postupio po tom načelu. Ne znam je li tako, ali me to nije nimalo obradovalo. Možda sam prestar i zastarjela mišljenja, ali se čovjek u mojim godinama teško mijenja.
Ovo sve što napisah crpim i iz riznice mudrosti postarije žene iz mog susjedstva. Ona znade sva pravila. Tako me je savjetovala kada sam htio prodati svoj dio očevine pa dati djeci od moje pokojne sestre. Veli Ana: – Ne, jesi li budala? Kakvi! Ako im nešto treba, neka te lijepo zamole za pomoć. Mogu to i tvoja djeca potrošiti.
Nije mi nakon toga bilo svejedno. Nekako me ta odluka dugo proganja. To mi čini “nervozu” koja me ne napušta.
To su dvije priče u ove blagdanske dane koje ti iznosim, a kojima se ne hvalim nego samo ukazujem na propuste, kako svoj propust tako moguće i tvoj propust za ovaj Božić, prijatelju.
Fenix-magazin/MD/lija Lončar, Nizozemska
