Slušajući danas izjave Borisa Miloševića i Milorada Pupovca koje su dali za hrvatsku javnost, naježio sam se od čuđenja i udivljenja, piše Ilija Lončar iz Nizozemske u pismu čitatelja koje prenosimo u cijelosti.
Pupovac Milorad je govorio o projektu pomirbe, koji je zatim potvrdio i Milošević, potpredsjednik Hrvatske vlade, izvješćujući hrvatsku javnost, kako su oni pokrenuli taj projekt i to nakon višegodišnjeg nastojanja da se to ostvari, a eto, valjda hrvatska politika tome ne bijaše sklona.
Kako ˝ne pristati˝ uz ovakav sadržaj, kao zanemariti ovakvu ˝plemenitu priču˝, kako se ne okrenuti “Pupyu”, kako ga ne slijediti?
Sve bi ovo bilo lako razrješivo da nije Pupovčevih izjava u samo zadnji mjesec dana. Taj komad, danas vrlo uljuđene ljudine od 55 kg, koji je samo u zadnjih mjesec dana, svojim izjavama kontinuirano vrijeđao hrvatsku javnost takvom žestinom da i njegovi Srbi okreću glavu i ne mogu ga više slušati.
Milanović se oglušuje na Pupovčeve aktivnosti
Zbog ovakve igre na vrhu države Hrvatske glavnu odgovornost snosi Milanović, koji se oglušuje na ove Pupovčeve aktivnosti. Pupovac, uz svoje pratitelje, tj. satelite, bi se trebao zamisliti nad svojim riječima današnje izjave, bez obzira ˝što imaju pravo u ime demokratskih načela sve govoriti, odnosno izreći˝, iako ovaj njihov govor novinarima spada u kategoriju razuzdanih i neprikladnih izjava.
Sjećamo se svih pozitivnih i dobronamjernih ponuda i dobre volje hrvatske strane prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj, još dok se nije zakrvilo. Njihov ustanak potpomognut JNA snagama i političkim vrhom u Beogradu uz uzimanje oružja u ruke, polakomi ih, te ovim činom poništi svaku nadu suživota i sretne budućnosti u zajedništvu.
Iako je sve skupa, uz velike hrvatske napore i teške žrtve, postade veliki hendikep za Srbe, unatoč svemu, zbog Pupya i njegovih današnjih izjava želim postati Srbin, jer biti Srbin je danas bilo biti vrlo značajno. Uostalom imat ću Pupovca Milorada na čelu srpskog naroda u Hrvatskoj, a možda i u BiH.
Dileme kao što su Sarajevo, Srebrenica, Lašva, Žepče, Posavina, HOS, MOS, KOS, Ovčara, Vukovar, Škabrnja, Buhine kuće, Bugojno, Uzdol, i dr. su itekako lako rješive. Njih, prema smjernicama Milorada Pupovca, samo treba i to što prije i što brže zaboraviti!
Prisjetimo se dijela današnje izjave Milorada Pupovca:
– ˝Što se tiče Srba u Vukovaru i njihovog odlaska prema komemoraciji i Koloni (kakvoj i kojoj koloni? sic), to ja nosim na svojim leđima i nadam se da ću stvoriti pretpostavke da oko ovih komemorativnih dana ne samo Hrvatska nego i Vukovar ne budu podijeljeni, ni Hrvati ni Srbi. Neki ljudi u ovom gradu i državi ne žele da se to dogodi. Ne žele ići u susret takvim mogućnostima. Oni koji napadaju komemoriranje srpskih žrtava, najdirektnije odbijaju Srbe, da komemoraciju prihvate kao svoju i da u miru sudjeluju u njoj otvorenog srca˝.
„Dan ranije“
Pupovac otvoreno izjavljuje i izražavajući brigu da uz ove dane ne bude srpska zajednica odijeljena, već i hrvatski branitelji tj. narod, da ne budu, valjda međusobno, podijeljeni. No, on ipak dan ranije dolazi i baca vijenac u Dunav. Eh, upravo sam se navukao na ovu činjenicu. Ova aktivnost ˝dan ranije˝! Jer, ovo mi ga dođe nekako kul, nekako gaf, nekako j….. Ipak ćemo mi Srbi dan ranije, pa što sad! A Milas hoće-neće, zaboli me! Ako je to tako, a tako jest, posve oslobođen i odglumljen od traume koju osjećam, sada hoću da budem Srbin!
Fenix-magazin/MD/Ilija Lončar, Nizozemska
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja i pojedinim komentarima gostujućih autora su njihovi osobni stavovi i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa
