U organizaciji Udruge Mladi za Domovinu, u partnerstvu s Hrvatskom maticom iseljenika i uz financijsku potporu Ministarstva demografije i useljeništva, u Zagrebu je održan prvi Susret mladih hrvatskih povratnika, jedinstveni događaj posvećen povezivanju mladih Hrvata koji su nakon života, školovanja ili rada u inozemstvu odlučili svoju budućnost nastaviti graditi u Hrvatskoj.
Susret je okupio oko 100 sudionika, među kojima su bili mladi povratnici iz Australije, Argentine, Čilea, Njemačke, Austrije i drugih zemalja, kao i brojni predstavnici državnih institucija i organizacija civilnog društva koje djeluju na području povratništva i hrvatskog iseljeništva.
Središnji dio programa bila je panel rasprava „Evo mene, da l’ još mjesta ima? Od osobnih priča do zajedničkih rješenja za budućnost hrvatskog povratništva“, na kojoj su sudjelovali državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva Mladen Barać, sociolog, voditelj mrežnih stranica „Projekt Njemačka” i „Projekt Hrvatska” i povratnik iz Njemačke Drago Jukić, sistemski inženjer, voditelj mrežne stranice „Forever Croatia” i povratnik iz Australije Jozo Kolakušić te turistički vodič, bivši predsjednik Hrvatsko-argentinskog kulturnog centra i povratnik iz Argentine Nadir Ivanović.
Panel je moderirao Marin Marić, psiholog i voditelj podcast projekta Udruge Mladi za Domovinu.
Rasprava je otvorila niz važnih tema, od administrativnih izazova i integracije pri povratku do mogućnosti jače suradnje između institucija, civilnog društva i samih povratnika u stvaranju učinkovitijih politika povratka.
Sudionici su se složili da među najveće prepreke povratku spadaju nepovezanost institucija, složen administrativni jezik i informacije raspoređene na velikom broju službenih stranica. Drago Jukić upozorio je da se povratnici često teško snalaze u sustavu te da ni lokalne institucije ne razumiju uvijek njihove specifične okolnosti.
Nadir Ivanović posebno je naglasio važnost učenja hrvatskog jezika i upoznavanja kulture prije samog dolaska. Prema njegovim riječima, znanje jezika omogućuje povratniku da se ne osjeća kao stranac, nego da Hrvatsku doživi kao vlastiti dom.
Jozo Kolakušić osvrnuo se na društvene reakcije s kojima se povratnici susreću. Iako ih se godinama poziva da se vrate, nakon povratka ih nerijetko dočeka pitanje: „Što ćeš ti ovdje?“
Istaknuo je i da hrvatske zajednice u svijetu nakon Domovinskog rata nisu razvile dovoljno jasan plan povezivanja novih generacija s Hrvatskom, iako je njihov glavni cilj bio rad na povratku iseljenika i njihova lakša prilagodba u hrvatsku državu, a ne ostanak vani.
Govoreći o odgovornosti, državni tajnik Mladen Barać poručio je da je najveća odgovornost na državi, ali da je potreban društveni konsenzus o važnosti povratništva. Kao glavni problem izdvojio je tromost sustava i nedovoljnu spremnost institucija da prepoznaju promjene.
Istodobno, sudionici su naglasili i osobnu odgovornost povratnika. Jukić je poručio da se ne može očekivati da sustav unaprijed riješi svaki problem te da povratak, kao i odlazak, zahtijeva inicijativu, prilagodbu i realna očekivanja. Iako nisu umanjivali postojeće poteškoće, sudionici se nisu složili s tvrdnjom da je stanje u Hrvatskoj loše.
Istaknuli su sigurnost, očuvanu kulturu, obiteljske veze i rastuće mogućnosti kao važne prednosti života u Hrvatskoj.
Na završno pitanje ima li još mjesta, odgovor je bio jasan – ima. „Nikada nije pravo vrijeme za povratak, ali nikada nije bilo bolje vrijeme“, poručio je Kolakušić.
Nadir Ivanović zaključio je kako se smisao povratka najbolje vidi već u samoj riječi domovina, jer se u njoj nalazi riječ dom. Mnogi Hrvati u iseljeništvu izgradili su uspješne živote i velike kuće, ali je osjećaj pripadnosti često ostao vezan uz Hrvatsku. Upravo zato povratak nije samo promjena adrese, nego odluka da se vlastiti život, obitelj i budućnost ponovno povežu s mjestom kojemu čovjek osjeća da pripada.
Panel je završio porukom da Hrvatska povratnicima mora ponuditi otvoreniji i prohodniji sustav, ali i da se domovina ne gradi samo zakonima i institucijama. Grade je ljudi koji su spremni vratiti se, preuzeti odgovornost i svojim znanjem, iskustvom i životom sudjelovati u njezinoj budućnosti.
Posebnu vrijednost susretu dala su predstavljanja projekata i inicijativa samih povratnika.
Nakon panela mladi povratnici predstavili su vlastite poslovne projekte, društvene inicijative i inspirativne osobne priče, pokazujući kako znanja, iskustva i kontakti stečeni u inozemstvu mogu postati važan doprinos razvoju hrvatskog društva, gospodarstva i lokalnih zajednica.
Time je sudionicima pružena prilika upoznati konkretne primjere uspješnog povratka te ostvariti nove kontakte i suradnje.
Uz službeni program, velik naglasak stavljen je na međusobno upoznavanje, umrežavanje i razmjenu iskustava. Upravo su neformalni razgovori otvorili prostor za nova poznanstva, buduće suradnje i ideje koje će, vjerujemo, biti početak novih zajedničkih projekata.
Organizatori iz Udruge Mladi za Domovinu zahvalili su svim sudionicima, partnerima i institucijama koje su podržale projekt te istaknuli kako je velik interes za sudjelovanje pokazao da postoji stvarna potreba za ovakvim oblikom okupljanja mladih hrvatskih povratnika.
„Naša je želja je da Susret mladih hrvatskih povratnika postane tradicionalno mjesto okupljanja svih onih koji su se vratili u Hrvatsku ili o povratku tek razmišljaju. Vjerujemo da se upravo kroz povezivanje ljudi, razmjenu iskustava i otvoreni dijalog mogu stvarati konkretna rješenja koja će budućim povratnicima olakšati njihov put prema Domovini“, poručili su organizatori iz Udruge Mladi za Domovinu.
Susret je zaključen porukom da povratak mladih iz iseljeništva predstavlja značajan potencijal za razvoj hrvatskog društva, ali i da njegova održivost ovisi o boljoj povezanosti institucija, jasnijim procedurama i aktivnoj ulozi samih povratnika. Organizatori su poručili kako će nastaviti raditi na stvaranju trajne platforme koja će povezivati povratnike i one koji povratak tek planiraju, navedeno je u priopćenju Udruge Mladi za Domovinu.
Fenix-magazin/SČ
