Dubrovčanin Goran Gogo Beš (59) već 12 godina čuva ono što se ne može kupiti ni iznajmiti – zajedništvo. Dvostruko ranjeni hrvatski branitelj i ratni vojni invalid u svom đardinu (vrtu) na Kapelici iznad zidina Dubrovnika je stvorio “Republiku Kapelicu”, malu oazu prijateljstva, humora i poštovanja u kojoj okuplja ljude oko istog stola.
Piše: Marijana Dokoza
Među kulisama starih dubrovačkih ulica, kojima svakodnevno prolaze tisuće turista iz cijeloga svijeta, već 12 godina svoju priču gradi Goran Gogo Beš (59), invalid Domovinskog rata i predsjednik Udruge La Famiglia.
– Razmišljao sam hoću li svoj apartman iznajmiti ili u vrtu okupljati ljude pa sam se odlučio za ovo drugo. Najprije sam počeo sa običnim večerama za svoje prijatelje, a onda smo prije šest godina osnovali udrugu La Famiglia, kaže Beš.
Udrugu danas vodi s Perom Pekyem Čorićem koji je, kako kaže Beč “consigliere”, odnosno savjetnik udruge. – Predsjednik udruge je Renato Brkić, inače čovjek s puno nadimaka, a neki od mnogih su Renći, Reno, Rene, Đemo, Kameno doba, a ja sam “Dikatotor” koji sve to vodi i nadgleda, smije se Bep.
Dubrovčanin koji u antipodcastu “Rekla-kazala – Dubrovačke kronike”, kao i u intervjuima, skriva svoje lice jer, kako kaže, ne želi biti zvijezda vlastite priče. Humor “Republike Kapelice” tako je preselio i pred kamere, gdje Beš i njegova ekipa na svoj način komentiraju dubrovačku, ali i hrvatskunsvakodnevicu, bez zadrške, ali uvijek s dozom šale. Ono što ne skriva jest razlog zbog kojeg sve to radi – želja da vrati ljude jedne drugima.
Na dubrovačkoj Kapelici upravo zahvaljujući njemu i njegovim prijateljima još živi duh staroga Grada. Ondje s Udrugom La Famiglia već šest godina dokazuje da se najveće bogatstvo ne mjeri brojem apartmana ni novcem, nego ljudima koji se okupljaju za istim stolom.
Njihova “Republika Kapelica” možda ima diktatora, ministre i vlastite zakone, ali iza svega krije se ozbiljna poruka – vratiti ljude jedne drugima.
Više zanimljivosti: KAPELICA U HRVATSKIM BOJAMA: Nastavljena tradicija za Dan državnosti u Dubrovniku
Od šale do ozbiljne poruke
Na Kapelici, predsjednik Udruge La Famiglia Goran Gogo Beš dočekuje goste s osmijehom i neizostavnom dozom humora. U njihovoj maloj “republici” političke funkcije postoje samo radi dobre zafrkancije. Imaju predsjednika, ministre, zapovjednike, pa čak i “diktatora”, kako Beš u šali naziva samoga sebe.
– Ljudi su se udaljili, traže sreću, a ne mogu je pronaći. Ja sam želio vratiti ljude ljudima – kaže Beš.
Iza tog duhovitog koncepta krije se ozbiljna ideja. “Republika Kapelica” nije mjesto za političke rasprave ni podjele. Ondje vrijede samo zakoni prijateljstva, međusobnog poštovanja i tolerancije.
– Kod nas nema politike, nema podjela po vjeri, naciji, stranci ni navijačkom opredjeljenju. Kad netko dođe na sveto tlo Republike Kapelice, svi smo jednostavno prijatelji, a ako netko pokuša uvesti politiku, dobije crveni karton i prijeti da ga se izbaci s prostora naše Republike – govori Beš, misleći na svoje dvorište u kojima već 12 godina priređuje večere za svoje prijatelje.
Njihove šale često završe i u “antipodcastu”, prvom takve vrste u Hrvatskoj, u kojem kroz humor komentiraju svakodnevicu i dubrovačke zgode. – Tko se u pričama prepozna, prepoznao se sam, smije se Beš.

Večere samo za muškarce
Već dvanaest godna, od čega šest godina kroz udrugu La Famiglia, u đardinu pokraj Bešove kuće redovito se okupljaju prijatelji. Ljeti dva puta mjesečno, zimi i češće, na stolovima se nađu domaća jela, kruh, vino i gitara. Nekad ih bude desetak, a nekad i mnogo više.
Prva večera bila je skromna – stol, damižana vina i nekoliko prijatelja. Danas organiziraju i “Noć Kapelice” događaj koji okuplja velik broj ljudi i vraća atmosferu Dubrovnika kakvog se mnogi još s nostalgijom sjećaju.
Smijeha ne nedostaje. Netko zasvira gitaru, netko zapjeva, netko ispriča novu zgodu iz Republike Kapelice. Vina se, kako kažu domaćini, popije litra ili dvije, ali važnije od svega jest da nitko ne sjedi sam.
Humora ne manjka ni kada Beš objašnjava zašto su večere, sve osim “noći Kapelice, rezervirane uglavnom za muškarce.
– Mislili smo uključiti i žene, ali onda smo zaključili da bi nam pokvarile diktaturu – govori kroz smijeh, svjestan da je riječ o šali koju kod kuće najbolje razumije upravo njegova supruga.
A odmah potom postaje ozbiljan.
– Bez supruge ne bih mogao ništa od ovoga. Ona je moja najveća podrška. Kad je žena sretna što si ti sretan, onda znaš da je kod kuće sve kako treba, kaže.
Ljudi su zbog novca izgubili ono najvrijednije
Posljednjih godina, dubrovačka gradska četvrt Kapelica se, poput ostatka Dubrovnika, suočava s apartmanizacijom i užurbanim načinom života. Beš smatra da su mnogi, u potrazi za zaradom, izgubili ono najvrjednije.
– Nekada su ljudi sjedili na taracama i razgovarali. Danas se često pita hoće li prostor biti za prijatelje ili za apartmanske goste. Kad jednom kreneš gledati sve kroz novac, tome nema kraja – kaže Beš.
Upravo zato Udruga La Famiglia organizira humanitarne akcije, pomaže braniteljima i potrebitima, uređuje svoju četvrt te sudjeluje u obilježavanju važnih datuma poput Dana dubrovačkih branitelja, VRO Oluja i blagdana svetoga Vlaha.

Beš: Život me naučio cijeniti male stvari
Poznata “Noć Kapelice”, koja će i ove godine biti održana u petak 10. srpnja na sam dan svečanog otvorenja Dubrovačkih ljetnih igara, ostaje otvorena svima. Hrana i piće su besplatni, a jedini uvjet za ulazak dobro je raspoloženje.
Beš, dvostruko ranjeni hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, kaže kako ga je život naučio cijeniti male stvari.
– Život mi je darovan drugi put. Zato se svakoga dana trudim izvući ono najbolje i prenijeti to na druge.
Na Kapelici zato on i njegovi prijetelji ne broje apartmane ni eure, nego prijatelje oko stola. Dok ostatak Grada često žuri za novcem i prolaznim uspjehom, u njihovoj maloj Republici Kapelici još vrijedi jednostavno pravilo: čovjek je najbogatiji onda kada ima s kim podijeliti kruh, čašu vina i iskreni smijeh.
Pa tako, dok se Grad mijenja, Beš nastavlja vjerovati kako se najveće bogatstvo i dalje mjeri ljudima koji sjednu za isti stol.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
