Srpske Novosti u svom najnovijem broju čak na 22 stranice donose nostalgičan prilog o stogodišnjici prve i 75. godišnjice druge Jugoslavije, znakovita naslova Yubilej.
Dražen Ćurić za Teleskop.hr piše kako se uredništvo hvali da o Jugoslaviji pišu brojni istaknuti intelektualci i javni radnici među kojima su i Dubravka Ugrešić, Zoran Čutura, Dragan Markovina, Dejan Jović, Budimir Lončar, Zlatko Dizdarević, Drago Bojić, Nadežda Čačinović, Ante Ležaja, Štefica Galić, Sejo Sexon, Miki Manojlović, Mira Bogdanović, Vesna Teršelič, Rade Šerbedžija, Snježana Kordić, Goran Vojnović, Velimir Visković, Jurica Pavičić, Mirjana Karanović, Rajko Grlić, Srđan Karanović, Borivoj Dovniković, Snježana Banović, Vladimir Arsenijević, Maša Kolanović, Damir Imamović, Robert Botteri, Borka Pavićević, Duško Vujošević, Andrej Nikolaidis i Boris Vlastelica.
Ovakve se prigode obično koriste da se, koliko je to moguće, objektivno sagleda jedna cijela epoha koja je od velike većine hrvatskih građana odbačena kao neuspjeli državni projekt. Jugoslavija je imala dva bitna deficita koja se nisu mogla popraviti pa je stoga neminovno došlo do njezina raspada.
Prvo, bila je komunistička diktatura koja je na najbrutalniji način kršila ljudska prava svojih građana. Apologeti Jugoslavije prešućuju da su kritičari Titova režima automatski bili stavljeni izvan zakon i prepušteni represivnom aparatu koji je bio pod kontrolom partije. Građani su zbog benignog vica o Titu završavali u zatvoru gdje su bili izvrgnuti zvjerskim torturama i ponižavanjima.
Da ne govorimo o nacionalnom pitanju koji ne samo da je nikada nije bilo riješeno nego je bio kotač zamašnjak koji je pokrenuo raspad zemlje koja se održavala golom silom.
Druga razina problema bilo je, gledajući iz današnje perspektive, jedno opće sivilo i siromaštvo. Ovih dana kada će Zagreb ponovo zabliještati u Adventu svakako se treba prisjetiti mračnog i tamnog, gotovo sovjetskog Zagreba, koji je do Univerzijade, a to je već faza dekadencije komunizma, izgledao otužno i depresivno. Može danas netko biti nostalgičan za svojom mladošću, prvim ljubavima, nekakvim žurkama na omladinskim radnim akcijama, Titovim štafetama, sindikalnim izletima u Vrnjičku Banju i dosadnim izvješćima o sastanku nesvrstanih, ali govoriti o blagostanju u Jugoslaviji jednostavno je povijesni falsifikat.
Jugoslavija je bila totalitarna država u kojoj je nominalno bilo izobilje, a u stvarnosti je bilo svega premalo ili uopće nije bilo. Nedavno je puno prijepora izazvala izjava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da u Jugoslaviji nije mogla birati jogurte, a ona je zapravo slikovito progovorila o problemu koji je doista postojao. Branitelji Jugoslavije negdje su izvukli podatak da su potrošači mogli uživati najmanje u nekoliko desetaka vrsta jogurta.
Možda je to i bilo zapisano u planovima komiteta i udarničkih petoljetki, ali u stvarnosti nije bilo izbora. Kakvo je to blagostanje kada nije bilo kave, čokolade, a banana samo kod onog Albanca u Slunju. Bile su redukcije struje i goriva, a plaće su u prosjeku bile nešto više od tadašnjih 250 maraka. Bili smo sretni ako smo mogli skucati za jeftine traperice, limenku Coca Cole i Starke u Trstu. Većina građana živjela je bijedno, osjećala se obespravljeno i potlačeno. To ne znači da nije bilo nekih grupacija koje su profitirale u tom sustavu. Naravno pripadnici komunističke nomenklature i tadašnja zlatna komunistička mladež sigurno se mogu prisjetiti lagodnog život i osjećaja koji daje moć.
Uredništvo Novosti nije željelo dati uravnoteženu ocjenu propale diktature. Mahom su izabrale sugovornike koji uglavnom u superlativima govore o Jugoslaviji, dok njezine mane ne vide ili je ne žele vidjeti. Ovaj urednički zahvat Novosti podsjeća na jugoslavenski komunistički režim koji je prihvaćao samo bespogovorne sljedbenike partijskog nauka, dok za oponente nije bilo mjesta. Možemo razumjeti nostalgiju za nekim prošlim vremenima pa čak i kada je Jugoslavija u pitanju, ali ne možemo pristati na novinarstvo koje iskrivljuje povijesne činjenice i prikriva pravu istinu.
Fenix-magazin/MD/Dražen Ćurić/Teleskop.hr
