Akademski slikar Frane Radak, bez imalo sumnje, najstariji je aktivni hrvatski likovni umjetnik, autor impozantnog opusa, predano slika i danas u svojoj devedestoj godini života u zagrebačkom atelijeru u Aveniji grada Vukovara, visoko, na devetom katu. Atelijer je prepun novih slika, niz ulja na platnu, obilje crteža na papiru.
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Gospodine Radak, u ozbiljnim ste pripremama za retrospektivu.
-Da, pripremam jednu malu retrospektivu s petnaestak radova, početkom šestog mjeseca u Centru za kulturu Peščenica. Tamo vodim grupu amatera, to je slikarska škola s desetak polaznika koji rade s puno ljubavi. Vodim neke od njih i po deset i po petnaest godina. Na kraju ove školske godine polaznici će imati zajedničku izložbu. Paralelno s njima izložit ću i ja jedan izbor.
Što ćete Vi izložiti?
-Odabrat ću jedan presjek.
Ali, to je doista teško, Vi slikate preko sedamdeset godina.
-Napraviti ću presjek godina cijelog moga stvaralaštva, a tako ću i tematski postaviti izložbu.
Izložit ću motive cvijeća, buketa, prirode. Bit će nešto i aktova, ali i nešto slika s motivima pogleda iz atelijera na Trnje.
Desetljećima slikate motive cvijeća. Što je ključno u njima?
-Uživam u samom pogledu na cvijeće,često ga kupujem i nosim u atelijer.Ti su mi motivi privlačni i zbog kolora ali i zbog njihove topline. Renoir je jednom zgodom rekao:Trebaju mi lijepe stvari da ih slikam.
Posebno volite i ove trnjanske krovove?
-Jako ih volim. Gledam ih svakodnevno iz atelijera. Srećom puno ih je ostalo, onih starih.
Koristite raznolike tehnike?
-Da, aktove radim u kombiniranim tehnikama,suhi pastel volim posebno. I naravno ulja na platnu.
Kada ćemo vidjeti Vašu veću, veliku retrospektivu, s pedeset, sto ili više slika?
-To je ogroman posao koji traži izniman angažman. No, izlagao sam često, od inozemstva do Hrvatske.
Što mislite o brojnim likovnim monografijama domaćih slikara?
-Sve ovisi o tome što slikar želi. Monografija služi slikaru da vidi što je radio u određenom vremenu.
Što je sada novo u atelijeru?
-Držim se dvije tri teme. Kada me jedna umori idem na drugu.
Koga bi posebno izdvojili iz Vaše mladosti, iz doba Vašeg formiranja.
-Ivu Šebalja u srednjoj školi. Na ALU sam diplomirao u klasi Otona Postružnika. Oduvijek sam volio Matissea, Cezannea, Braquea, Rouaulta.
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
