Drugi dan Duhovne obnove u HKŽ München protekao je u znaku promjene vremena. Tijekom dana imali smo kišu, sunce, tuču, pa opet razvedravanje i zahlađenje. Dakle, 11. lipnja vremenski je bio znakovit, a nastavak Duhovne obnove u crkvi sv. Pavla protekao je u znaku pitanja: Tko sam ja pred Bogom i pred sobom?
Piše: Fra Jozo Župić
Dr. sc. s. Valerija Kovač podsjetila je prisutne na prvi dan Duhovne obnove kako mi ljudi ponekad zastranimo u našim razmišljanjima o Bogu, o slici Boga i još jednom ponovila da nam se Bog objavio u Starom zavjetu kao Onaj koji jest i da nam je u Isusu objavio Božje lice.
Zatim je postavila pitanje: Je li sebe doživljavamo u Božjem svjetlu? Makar smo danas pokročili u znanju, može se dogoditi da se u mnoštvu znanja raspršimo, pogubimo, da se raspršimo u svome identitetu, pa imamo različite uloge i različite identitete.
Svaka generacija treba za sebe odgovoriti koji je smisao života i zašto sve postoji? Svaka generacija i svaki pojedinac u naše vrijeme treba vidjeti kako vjera gleda na čovjeka.
Sveto pismo kaže da je čovjek Bože stvorenje. Postojanje mu je darovano. Život primamo kao dar od Boga. Nismo potpuno autonomna bića. Ovisimo o Njemu. Čitav naš život odvija se u odnosu i završava u Bogu.
Više zanimljivosti: MÜNCHEN: Duhovna obnova i trodnevnica sv. Anti Padovanskom
Zašto nas je Bog stvorio? Nije nas morao stvoriti. Čemu Bog stvara čovjeka? Stvara ga iz ljubavi. Nismo slučajno na ovome svijetu. On je htio da mi budemo. Spomenula je psalam 8. u kojemu se kralj David divi veličini Gospodinovoj i zahvaljuje Gospodinu koji je čovjeka stvorio malo manjim od anđela. Bog je stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku i svaki čovjek ima jedinstvenu povezanost s Bogom.
Kada bismo toga bili svjesni onda bismo i u našim susretima s ljudima, pa makar nam koji put izgledaju čudni na trgovima, u njima gledali sliku Božju. Čovjek je sličan Bogu, ali nije Bog. Danas se čovjek osjeća svemoćnim i to je velika napast da se stavlja namjesto Boga.
Od Boga ne možemo pobjeći
Bog povjerava čovjeku stvoreni svijet i briga za stvoreni svijet nalazi se u Božjem zadatku. Postoje razlike u ulogama, ali sve te uloge moraju oblikovati Božje stvorenje na Božji način. Iz toga se rađa poniznost, odgovornost i divljenje.
Kao i prethodnog dana, s. Valerija je zaključila svoje razmišljanje nakon pričesti služeći se psalmom 139. Sve je Božje i od njega ne možemo pobjeći. Sve pripada Gospodinu. On nas je pojedinačno stvorio i htio. Po riječima prof. Ivana Goluba, “Bog svakog pojedinog voli kao jedinog.” On je ogledalo nas samih. Bez Njega ne znamo tko smo ni što smo. On sve vidi u nama. Upozorila je s. Valerija na “kulturu maske”. Mi se u svijetu predstavljamo u najljepšem svjetlu, kako bismo druge a i same sebe zavarali. Tko sam ja uistinu? Opasnost je da povjerujem u svoju iluziju o sebi. Kod Boga ne funkcionira ta maska. Bog nas bolje vidi, nego što mi sami sebe možemo vidjeti. Pred Bogom vidimo pravu vrijednost i sve svoje nedostatke. I na kraju: Znam li tko sam? Što želim postati? Koje maske nosim pred drugima, pa čak i pred Bogom?
Svi su staleži u Crkvi pozvani na svetost
Svetu misu predvodio je fra Oliver Marčinković koji je na kraju mise izmolio molitve u čast Svetoga Ante i obavio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Za vrijeme klanjanja s. Valerija je prisutnima progovorila o svetosti kojoj je izvor sam Gospodin, a Isus je uzor svake svetosti. Svi su staleži u Crkvi pozvani na svetost. Sveci su obični ali i neobični ljudi. Kristovo otajstvo je neiscrpno i postoji mnogo putova da ga nasljedujemo. Posebno je progovorila o sv. Anti koji je odabrao sv. Franju i njegov život, živeći duboku povezanost s Kristom u euharistiji, zauzimajući se za odbačene i siromašne, a svojom blagošću širio je mir i izmirivao posvađane. Završila je riječima: “Gospodine, zahvaljujem ti na svecima, poznatima i nepoznatima, i daj da i mi jednoga dana budemo dionici u nebeskoj slavi.
Za vrijeme svete mise i za vrijeme klanjanja pjevao je zbor uz pratnju orkestra mladih i orgulja na kojima je svirala s. Nikolina Bilić.
Nakon završetka Duhovne obnove toga dana, s. Valerija sastala se sa grupom mladih framaša u kapeli Bl. Alojzija Stepinca u kojoj je govorila o svome zvanju, svojoj profesorskoj službi i odgovarala na mnoga pitanja koja su joj mladi postavljali.
I drugoga dana Duhovne obnove vjernici su molili krunicu prije mise koju je predvodila s. Viktorija Vukančić, a mnogi su pristupili sakramentu pomirenja, sv. ispovijedi.
München: Treći dan Duhovne obnove
Tko je drugi u Božjem naumu i na mojemu putu?
Treći dan Duhovne obnove, 12. lipnja, protekao je u znaku svetkovine Presvetog Srca Isusova. Dr. sc. s. Valerija Kovač kazala je, obzirom na naslov svoga predavanja, da je drugi Božji dar i ogledalo naše vjere. U svom predavanju odabrala je dva simbola: lice i grad.
Simbol lica kao simbol drugoga. Naš život je satkan od odnosa koje ili razvijamo ili narušavamo. Drugi čovjek je sakramenat Boga prema nama. Isus je jednom zgodom kazao: “Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.”
U Bibliji se lice spominje oko 400 puta. Ljudsko lice je ogledalo karaktera. Lice je važno za odraz našega raspoloženja. Lice nije samo fizički izgled, nego izraz za cijelu osobu. Mi često puta gledamo u ekrane umjesto u lica. Digitalno lice je uljepšano lice. Kad drugoga ne vidiš, lakše je napisati o njemu loše.
Židovski filozof Emanuel Levinas kazao je, da je lice drugoga put do Boga. Lice kao vrijednost drugoga. Lice drugoga pokazuje nam njegovu svetost. Lice drugoga poziva me na dobrotu i poštovanje prema drugome, Bez toga drugoga lica mi ne možemo vidjeti sebe. To drugo lice je naše očovječenje. Ne može se ostvariti bez drugoga.
Govoreći o simbolu grada, s. Valerija je uzela u razmatranje dva grada: Babilon i Jeruzalem. Babilon je negativna slika ljudi koji su se udružili protiv Boga. To je centar oholosti, grijeha, sebičnosti.
Ideal pravoga grada je nebeski Jeruzalem o kojemu govori knjiga Otkrivenja. On je simbol spasenja i vječnosti. I sv. Augustin je govorio o dva grada, o ljudskoj državi i o Božjoj državi. U našemu srcu prisutni su i jedan i drugi grad. Postoje vrste ljubavi: ljubav prema Bogu i bližnjemu, ljubav prema sebi. Egocentrična ljubav prezire Boga i drugoga.
Simbol moralne dekadencije je Babilon. Jeruzalem nije samo nebeski. Mi već sada, u društvu, u vremenu izgrađujemo Božje kraljevstvo. Nebeski Jeruzalem gradimo u svome srcu. Malim koracima već sada mijenjamo odnose promičući vrijednosti dobra i mira.
Svetu misu, pobožnost sv. Anti i klanjanje pred Presvetim predvodio je fra Oliver Marčinković Za vrijeme mise, pobožnosti i klanjanja pjevao je zbor praćen orkestrom mladih i zvucima orgulja na kojima je svirala s. Nikolina Bilić.
S. Valerija je za vrijeme klanjanja usmjerila svoje meditativno razmišljanje na Boga koji se učinio slabim za nas, koji ima srce koje ljubi svakoga od nas, srce puno milosti, vjernosti i strpljenja. Stoga je molila Boga da i mi upoznamo Njegovu ljubav i ostanemo u njoj. Poslužila se riječima pape Franje koji je rekao: “Ako izgubimo srce izgubit ćemo srdačnost i susret s drugima.” Isus Krist je srce svijeta i po Njemu su svi ljudi povezani u Božjoj ljubavi. Iz njegova srca potekli su krv i voda za naše spasenje. Isusovo srce ostaje zauvijek otvoreno za nas.
Uputila je molitvu: “Gospodine Isuse, istrgni kameno srce iz našega tijela i daj nam srce od mesa. Učini srce moje po srcu svome, da iz moga srca teče ljubav, milosrđe i mir. Da tražim volju Očevu.
Na današnjoj obnovi znakovito je bilo da su djeca predmolila krunicu koju je započela i završila s. Vitkorija Vukančić. Ujedno je bio prisutan lijepi broj ministranata i ministrantica.
I ovoga dana vjernici su pristupali sakramentu pomirenja. Završne riječi zahvale s. Valeriji uputio je župnik fra Frano Čugura, a vjernici su dugotrajnim pljeskom iskazali svoje oduševljenje za trenutke kroz tri dana u kojima ih je s. Valerija svojim riječima poticala da se približe Bogu i svecu svega svijeta sv. Anti.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
